Jedan od tri najbolja nogometaša koje je Međimurje dalo, uz Roberta Jarnija i Dražena Ladića (Drago Vabec ipak mora biti honorable mention, op. a.), nažalost preminuli Srećko Bogdan napravio je puno veću i bolju karijeru kao igrač nego kao trener.
Ipak, generacije su se smijenile, a čak i one današnje "srednje" puno ga bolje poznaju iz trenerskih voda ili kao komentatora u vjerojatno najpopularnijem dvojcu koji je ikad prenosio utakmice na našim TV kanalima, a činio ga je sa Željkom Velom. Njihove izjave, anegdote i krilatice i danas se prepričavaju među ljubiteljima nogometa koji su im svjedočili.
Legendarna sezona u Zaprešiću
Najvažnija sezona njegove trenerske karijere bila je ona 2004./2005., kada je umalo napravio najveću senzaciju u povijesti hrvatskog klupskog nogometa, kao trener Intera iz Zaprešića.
Bila je to ona sezona u kojoj je na posudbu dobio Luku Modrića, Vedrana Ćorluku i Hrvoja Čalu, koje je sjajno uklopio u već jako dobru klapu, koja je sezonu ranije završila na osmom mjestu u prvenstvu, ali uz oku ugodnu igru i potencijal za nešto više.
Bogdan se s pozicije sportskog direktora spustio na onu trenersku i napravio sjajan posao. Vrlo brzo prepoznao je potencijal 19-godišnjeg Modrića, koji je došao ojačan iskustvom "rudarenja" u ligi Bosne i Hercegovine.
Dobra ekipa koja je dobila dodatni impuls iz Dinama
Bila je to ekipa koju je kao kapetan sjajno držao iskusni Stipe Brnas, no prije svega u toj ulozi. Njegova desna ruka i kapetan u većini utakmica bio je Damir Krznar. Tu su još bili Srđan Pecelj, Ernad Skulić, Bernard Gulić, Tomislav Ceraj i Davor Piškor te Modrićev dvojnik na terenu Stjepan Poljak.
Cijeli jesenski dio prvenstva Inter je bio u borbi za vrh, a ondje je i završio. Štoviše, nakon 16 kola bili su na čelu ljestvice, a jesen ipak završili s pet bodova zaostatka za Hajdukom i tri za Rijekom.
Dinamo je bio u teškoj situaciji, tražio se te sezone i na zimskoj stanci imao je 27 bodova, osam manje od Hajduka i tri manje od Intera. A onda se dogodio potez za koji se u Zaprešiću i dandanas vjeruje da je odlučio prvaka.
Odveli im Modrića da sjedi na klupi u ligi za ostanak
Unatoč dogovoru da trojac ostaje cijelu sezonu, Zdravko Mamić odlučio je povući Luku Modrića natrag u Dinamo. I to bez namjere da ga se odmah uvrsti u udarni sastav.
Jesu li stvarno vjerovali da će ih pojačati ili su u Dinamu tada jednostavno htjeli oslabiti momčad koju su u tom trenutku vidjeli kao konkurenta i koja je na ljestvici bila ispred njih – odgovor nismo dobili, ali zapravo ga gotovo svatko od nas ima.
Modrić je od prve četiri utakmice proljeća odigrao tek jednu, a potom nastupio u šest od deset utakmica lige za ostanak, od čega tri puta u prvom sastavu i tri puta s klupe.
Da su u pretposljednjem kolu imali Modrića...
Dinamo im je poslao Zorana Zekića, koji je zabio pet pogodaka u polusezoni i itekako pomogao, no na kraju kao da je nedostajao taj Modrićev dodir.
Iako su u Ligu za prvaka ušli s osam bodova zaostatka, Inter je nakon samo tri kola došao na 43:41. Uslijedio je potom poljudski poraz u izravnom dvoboju (5:1), no četiri kola prije kraja ponovno je sve bilo na dva boda (49:47), a dva kola prije kraja, uz Hajdukov kiks protiv Slavena i Interovu pobjedu u Varaždinu, bilo je 50:50.
Veliku priliku Inter je imao u pretposljednjem kolu u međusobnom ogledu, no Hajduk je uspio uzeti bod kojim je ostao ispred Zaprešićana, a zatim su u posljednjem kolu titulu potvrdili razbijanjem Ćirina Varteksa rezultatom 6:0. Inter nije dočekao kiks, a i sami su kod Rijeke odigrali 3:3 te na kraju ostali dva boda kratki.
Napustio je seniorski nogomet i otišao radi s mladima
"To je bila prekrasna sezona. Modrić je bio jedan od ključnih igrača, tu polusezonu igrao je fenomenalno. Da ga Dinamo na polusezoni nije vratio, vjerujem da bismo 100 posto bili prvaci", izjava je koju je Bogdan kasnije više puta ponovio.
I sigurno to nikad Zdravku Mamiću nije zaboravio, a i sam je s njim već prije, ali i nakon toga, imao podosta turbulentan odnos.
Čeči nije još dugo nakon toga ostao u seniorskom nogometu. Kako je uvijek volio davati priliku mladim igračima, tako se u potpunosti posvetio njima te je gotovo do kraja života radio s mladim nogometašima.
I uvijek je ostao vezan uz svoj Inter, danas ponovno Inker, kao i uz svoj rodni Mursko Središće – mjesto za koje kažu da nije dalo boljeg sportaša, ali ni veću ljudinu i poštenjačinu.
Mi koji smo ga imali priliku pratiti sigurno ćemo ga uvijek pamtiti po pozitivnom.