Hrvatski nogometaš Dražen Brnčić nije previše poznat u Lijepoj našoj, ali jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti da je nosio dresove Intera i Milana, a u kratkom vremenu provedenom na plavoj strani Grada mode, sjedio je u svlačionici uz jednog od najvećih svih vremena.
Dražen Brnčić rođen je 1. studenog 1971. u Zagrebu, u obitelji koja je, poput mnogih iz hrvatske metropole, živjela za nogomet. Odrastao je u vremenu kada su ulice bile glavni teren, a Dinamovi junaci 80-ih dječji idoli.
Put preko Belgije do Italije
Prve nogometne korake odradio je na domaćim terenima, juniorski staž u Segesti i Dinamu, a nakon raspada bivše države preselio u Belgiju i započeo svoj seniorski put u lokalnom ACHEU. Poslije samo godinu dana preselio je u Charleroi, gdje je ubrzo postao standardan, a vrlo brzo skrenuo je pozornost većih klubova. Imao je sve što je veznjak trebao imati, čitanje igre, osjećaj za prostor i – ono najvažnije – eleganciju na lopti.
U Belgiji se izbrusio kao pravi moderni veznjak, ona mu je bila odlična škola, nogomet manje grub nego u Italiji, ali vrlo taktičan, pa je Dražen naučio igrati i s loptom i bez nje.
No, najistaknutije stranice njegovog nogometnog životopisa pisale su se u Italiji.
Serie A – ostvarenje sna
Godine 1998. Brnčić je potpisao za Cremonese, klub koji je tada igrao Serie B, a odatle je počeo njegov uspon. Godinu kasnije otišao je u Monzu, a kad je ona ispala iz lige preselio je u Vicenzu s kojom je izborio plasman među talijansku elitu.
Početkom milenija dobio je poziv Milana, a onda i Intera. U dva milanska velikana skupio je tek nekoliko službenih nastupa jer mu je konkurencija bila strašna,
Među Rossonerima je bio dio kadra u zlatnim godinama kluba, ali odigrao je službenu utakmicu u Serie A, tri u Kupu Italije i jedan u Ligi prvaka – dovoljno da ostane zapisan kao jedan od rijetkih Hrvata koji su odjenuli crveno-crni dres.
Slijedio je transfer u Inter, u koji je preselio kao dio transfera Andreje Pirla, ali za njih nije zaigrao jer je konkurencija bila zastrašujuća: Ronaldo, Zamorano, Zanetti… No, sama činjenica da je veznjak iz Zagreba bio dio takve svlačionice govori koliko je daleko dogurao.
U Interovoj svlačionici sjedio je uz Ronalda i često je znao reći:
"Kad vidiš tog čovjeka izbliza, shvatiš da je to netko iz druge dimenzije.“
Poslije Italije skrasio se u Nizozemskoj, gdje je u dresu Maastrichta odigrao stotinjak utakmica za klub, a svoj igrački put završio je tamo gdje ga je i započeo, u Belgiji.
Trener prije vremena
Ono što je zanimljivo kod Brnčića jest da je već kao igrač pokazivao trenerske sklonosti. Bio je tip koji bi nakon utakmice ostajao s trenerima, analizirao protivnika i razgovarao o sustavima. Nije slučajno da ga mnogi suigrači pamte kao "trenera na terenu“.
U Belgiju je i danas aktivan kao trener. Vodio je klubove iz nižih belgijskih liga – Union Saint-Gilloise, Tubize, RWDM – a njegova stručnost uvijek je bila cijenjena jer je kombinirao talijansku taktičku disciplinu s balkanskom kreativnošću.
Navijači u Belgiji ga pamte kao mirnog, pristojnog i pedantnog stručnjaka koji se nije bojao raditi s mladima. Njegova filozofija bila je jasna:
"Nogomet nije samo talent, nego i karakter.“
A talentirani juniori pamtili su ga po vrlo intimnom pristupu jer je znao "početnike" među seniorima osobno nazvati te ih pokušati motivirati i ohrabriti pred prve minute među velikim dečkima...
Od zagrebačkog betona do Serie A
Dražen Brnčić nije ime koje ćete naći na listi Zlatnih lopti, niti će se njegovi golovi vrtjeti u top 10 Serie A. Malo je poznat čak i na domaćim nogometnim kartama, ali njegova priča govori o upornosti, inteligenciji i putu od zagrebačkih igrališta do najvećih talijanskih stadiona.
Postao je dio milanskog i milanskog nogometa, prošao svlačionice s Ronaldom i Maldinijem, a zatim prenio znanje novim generacijama u Belgiji.