Pored imena Brando Peričić stajala je zastava Australije, no ovaj teškaš iz Pertha u rukama je nosio jednu drugu zastavu. Onu hrvatsku, kao što je i kroz cijeli tjedan borbe na sebi nerijetko imao odjeću sa simbolima domovine svojih predaka.
I apsolutno sve u njegovom nastupu pokazivalo je koga smatra svojom domovinom, a lijepo je u intervjuu nakon borbe bilo čuti riječi "baba i dida" kojima je zahvalio.
U rukama hrvatska zastava, a sa zvučnika...
No, pravi odgovor možemo li ga smatrati hrvatskih ili australskim borcem kao je izborom pjesme kojom je došao do Octagona.
Za razliku od velikog broja hrvatskih boraca, koji vole odabrati Marka Perkovića Thompsona, Peričić je odabrao jednu drugu domoljubnu pjesmu.
Pjesmu koja govori o onome što je nosio u rukama, pjesmu Hrvatska zastava Ivana Mandića.
"Nije to obična tkanina,
Srce mi ko najveća planina
Ponosa,uhvati me navala,
Kad se zavijori iznad naših glava,
Lijepe naše Hrvatska zastava."
Tako glasi refren ove popularne, ali ipak ne toliko proširene domoljubne pjesme. Brando se pobrinuo da ju čuje publike u londonskoj O2 Areni.