U rujnu ove godine navršilo se 16 godina otkako je u kalifornijskoj pustinji pronađeno tijelo Evana Tannera, bivšeg UFC prvaka i jednog od najpopularnijih boraca svijeta u tom trenutku.
Tanner je po mnogočemu bio revolucionar u tada još uvijek mladom sportu kojim se bavio, sportu koji je tada uistinu bio najbrže rastući sport na svijetu, što je pojam koji mnogi i danas koriste. No, za razliku od današnjeg popularnog nadimka, krajem prvog desetljeća prošlog stoljeća to je uistinu bio slučaj.
On je bio potpuno samouk MMA borac
Iako se hrvao u srednjoj školi, Tanner nije imao nikakvu borilačku pozadinu kad se u svojim ranim dvadesetima odlučio baviti slobodnom borbom. Zapravo, nabavio je videokazete s instrukcijama džiju-džicua i borbama te je tako počeo učiti grappling.
Čak i po pitanju boksa, Tanner je bio samouk, neke tehnike doslovno si je sam smišljao. Znate kako danas zvuči kad se kaže samouki MMA borac? Kao loša šala, ali u ono vrijeme takav borac postao je UFC prvak svijeta. Sve do kasnijeg dijela MMA karijere on uopće nije imao svoj tim, tek jednog prijatelja s kojim je trenirao.
U vrijeme dok su MMA borci uglavnom bili specijalisti u jednoj vještini, Tanner je bio dobar ili solidan u svima. Kod njegovih borbi nije bilo sukoba stilova na klasičan način. Zapravo, imao je stil da se suprotstavi svakome.
Također, bio je vrlo uzbudljiv borac. Netko sposoban primiti puno štete i preokrenuti borbu, ali isto tako uvijek spreman otvoreno se potući. Zbog toga je bio možda i najpopularniji borac na svijetu dok je bio na svom vrhu. Da, uvijek su tu bile i neke druge zvijezde, teško je izdvojiti onog najpopularnijeg, ali Tanner je imao tu prednost da je uistinu bilo jako malo onih koji ga ne vole.
Osim atraktivnog stila borbe za to je zaslužan i njegov karakter. Uvijek je pokazivao maksimalan respekt svakom protivniku, čak i kad bi bio žestoko provociran s druge strane, a svoju divlju stranu ostavljao je za borilište.
Prvi borac koji je iskoristio društvene mreže
Još puno prije Facebooka, a posebno Instagrama, Tanner je prepoznao moć tada najpopularnije društvene mreže MySpace te je putem nje stekao fanove s kojima je svakodnevno komunicirao, a tako je došao i do prvih sponzora.
Čvrste stature, zanimljive frizure ili robinzonske brade iz razdoblja kad je bio na vrhu, djelovao je kao vrlo pristupačan čovjek iako je u sebi nosio pravu zvijer, onu koja je u sportu pronašla svoju svrhu. Da, bio je pristupačan, ali ne i čovjek od puno riječi.
Pored svega toga, bio je čovjek koji se nije borio samo sa svojim protivnicima, nego i s vlastitim demonima, a jedan od njih koštao ga je života.
Počeo se boriti s 26 godina
Ovaj samotnjak u borilište je ušao u proljeće 1997. godine kao 26-godišnjak, a u prve dvije godine bavljenja sportom odradio je 22 borbe.
Zamislite samo danas nekog MMA borca gdje u jednoj godini odradi 11 borbi? Danas, kad uglavnom svi traže pune pripreme u trajanju od minimalno dva mjeseca, to je praktički nezamislivo.
On ne samo da je slavio u 20 od te 22 borbe nego je uspio osvojiti turnir japanskog Pancrasea, najstarije i danas aktivne promocije na svijetu, kao prvi Amerikanac koji je to ostvario te je dogurao do UFC-a, gdje se vrlo brzo istaknuo kao sjajan i uzbudljiv borac.
Kao prvak USMF promocije, uzeo je prvu dulju pauzu, nije se borio godinu dana, a onda je uslijedio napad na UFC, gdje je 2001. neuspješno napao titulu poluteške kategorije (poraz od Tita Ortiza), a nakon toga nastavio je graditi svoje ime i reputaciju.
Sjajnim nizom dogurao do titule UFC prvaka
U veljači 2005. godine, nakon serije od dvije pobjede protiv Phila Baronija te pobjede protiv Robbieja Lawlera, dobio je priliku postati UFC prvak srednje kategorije te je u tome i uspio. Davida Terrela svladao je prekidom već u prvoj rundi njihove borbe.
Osim što je bio na vrhuncu popularnosti, Tanner je tada bio i na vrhu svijeta. Nažalost po njega, nije dugo potrajalo. Titulu je izgubio odmah u prvoj obrani, kad ni drugi put u karijeri nije uspio svladati Richa Franklina.
Uslijedio je poraz i od Davida Loiseaua te pobjeda nad Justinom Levensom, još jednim borcem tragične sudbine, a onda borba sa svojim prvim velikim demonom.
Borba s alkoholom trajala je gotovo dvije godine
Tanner je odbio nekoliko borbi u nizu, a već ovako povučeni samotnjak još se više povukao iz javnosti. Dugo je trebalo da se sazna kako je taj pravi šampion upao u probleme s alkoholom.
On to nije htio priznati, nego se početkom 2008. godine vratio u borilište, gdje je poražen od Yushina Okamija, a onda je u lipnju iste godine doživio poraz podijeljenom sudačkom odlukom od Kendalla Grovea.
Nakon te borbe u intervjuu se otvorio svima koji ga prate te je otkrio kako je iza njega gotovo dvogodišnja borba s ovisnošću o alkoholu, koji je njegovo tijelo doveo na razinu da više nije siguran može li se boriti na jednakom nivou kao ranije.
Otkrio je tada kako je čist i trijezan, ali da nije siguran što će biti s nastavkom njegove karijere.
Borbu protiv svojih demona nastavio je krajem ljeta iste godine. Otkrio je svojim fanovima kako namjerava otići na pustolovinu u pustinju, gdje bi otišao potpuno sam te kampirao otprilike tjedan dana.
Dobio je savjete da to ne učini, on je bio uvjeren u svoju namjeru
"MMA portali tvrde kako bih mogao umrijeti u pustinji, odnosno kako će to biti moj najteži protivnik dosad. Potpuno je normalno u južnoj Kaliforniji otići u rekreakcijske zone koje se nalaze u pustinji. Moj je plan otići u pustinju, kampirati, voziti se na motociklu i pucati iz vatrenog oružja. Zvuči mi zabavno, puno ljudi to radi, nije to nikakva moja verzija 'into the wild' priče", izjavio je tada.
Kupio je off-road motocikl i odvezao se u pustinju Palo Vedre. Kako je otkrio njegov menadžer, Tanner mu se tog poslijepodneva javio porukom te mu rekao da je njegov motocikl ostao bez goriva te da će do svog kampa prošetati.
Namjeravao je napuniti vodu na izvoru Clapp Spring prije nego što se uputi nazad, ali nije znao kako je taj izvor u tom dijelu godine presušen. Temperatura zraka bila je 48 stupnjeva, a prijateljima je poslao poruku kako odlazi pješice i da kontaktiraju službe ako se ne javi do jutra.
Tanner se nije javio i krenula je potraga, a njegovo tijelo pronađeno je tri dana kasnije nedaleko od Clapp Springa. Pored njega su bile prazne boce vode.
Priče se nisu poklopile, nitko ne zna što se zapravo dogodilo
Ono što je ostalo nejasno je činjenica da je njegov motocikl pronađen u kampu, gdje si je Tanner osigurao i obilne količine vode te preostalih namirnica, koje su sve bile ondje. To nije išlo uz poruku menadžeru kako je ostao bez goriva i pitanje je što se zapravo dogodilo, tj. koji je bio njegov plan toga dana te kamo se zapravo i u kojem smjeru kretao.
Kako je pješice završio nekoliko sati hodanja od svog kampa? Zašto nije ponio dovoljnu količinu vode ili se barem pravilno informirao o stanju izvora s kojeg je vodu naumio uzeti? Je li zapravo to presudilo, odnosno je li sam sebi dao misiju da do izvora pokuša doći pješice, ondje se okrijepi, a onda se vrati?
Nema odgovora na ta pitanja niti će ih ikad biti, pustinja jako dobro skriva sve tragove, a Tanner je samo jedan od onih koje je svladala.
Među fanovima je nastala velika tuga, ali UFC je, nažalost, na Tannera zaboravio i rijetko ga se prisjeti, pa tako velik broj mlađih fanova niti ne zna za tog sjajnog borca te također sjajnog čovjeka, čiji su prijatelji svjedočili kako je uvijek puno više toga davao njima nego samom sebi.
O Tanneru su snimljena dva sjajna dokumentarca, a pripremao se i igrani film, koji na kraju ipak nije realiziran.