Sredinom prošlog desetljeća UFC je tražio razne načine da podigne svoju vrijednost, odnosno kako se probiti do mainstream publike.
Jedan od načina prepoznali su na primjeru Brocka Lesnara, koji je kao kečerska zvijezda došao u promociju, a onda postao prvak i najveći magnet za kupnju prijenosa.
CM Punk nije bio zvijer poput Lesnara
Krenuli su tim putem pa su svoju novu kečersku zvijezdu pronašli u Philu Brooksu, u krugovima onoga čime se dotad bavio poznatog kao CM Punk.
No, za razliku od Lesnara, koji je bio odličan hrvač tijekom školovanja te koji je pravo fizičko čudo prirode, snažniji od većine ljudi koji ste susreli, CM Punk bio je "average Joe", običan momak od otprilike 85 kilograma, koji se u kečerskom svijetu probio upravo na račun toga. Netko tko izgleda kao vi, a pobjeđuje (zlo) u ringu.
Jedino što je u onom ringu sve podložno scenariju, dok je MMA prava borba za preživljavanje. Ali borba u kojoj se Brooks odlučio okušati i UFC mu je to omogućio.
Bio je predborba velikom Miočićevu spektaklu
Priliku je dobio na UFC 203 priredbi, onoj na kojoj je Miočić prvi put branio titulu prvaka svijeta, u svom Clevelandu. Protivnik mu je bio Mickey Gall, mladi borac koji je iza sebe imao tek dva profesionalna nastupa.
Brooks je tu borbu glatko izgubio. Iako se pripremao za nju duže od godinu dana, u jednom od najboljih timova svijeta, izgledao je kao nešto ispod amatera, a protiv sebe je imao borca kojem je borba na nogama, gdje se znalo da Brooks najgore stoji, također bila najlošija od svih vještina.
CM Punk iskoristio je činjenicu da je UFC-u u tom trenutku, barem su oni tako mislili, bio potreban. Gledajući što je napravio, zapravo i nije te su mnogi brzo zaboravili da je i bio UFC borac. Sve dok se ovim putem nismo prisjetili toga i samo zaključili kako je nekad bilo potpuno drukčije vrijeme u najvećoj svjetskoj MMA promociji.