Jedna od najvažnijih karakteristika profesionalnog MMA borca jest odabrati trenutak kad je najbolje prestati.
Neki to naprave po mnogima prerano, poput Khabiba Nurmagomedova, ali takvi su uistinu rijetki, neki pogode pravi trenutak, poput Georgesa St-Pierrea i rekli bismo Stipe Miočića, dok neki jednostavno pokušavaju predugo.
Napravio je sjajan posao, no već dugo tone
Ti posljednji tako rasprodaju ugled koji su dugo stvarali i svoju ostavštinu čine puno manje impresivnom nego što je to ona trebala biti. Najbolji je primjer takva borca Anderson Silva, kojeg na račun prvih sedam godina u UFC-u mnogi smatraju najvećim borcem svih vremena, pa čak i unatoč sedam godina nakon toga, koje su bile svojevrsno borilačko životarenje.
Sličnu priču već dulje vremena gradi čovjek koji sa Silvom dijeli ključan trenutak karijere, odnosno onaj koji je Brazilcu pokrenuo tu drugu fazu karijere. Radi se o Chrisu Weidmanu.
Weidman je svojevremeno bio sjajan borac, koji je vrlo atraktivnim boksačko-hrvačkim stilom izborio napad na UFC titulu nakon pet pobjeda u Octagonu.
Nokaut protiv Silve jedan je od najvećih trenutaka u UFC povijesti
S 28 godina i u naponu snage, tada je nokautirao vodećeg borca svijeta, upravo spomenutog senzacionalnog Silvu. I to tako što je Brazilca fantastično nokautirao, te instantno postao superzvijezda.
Njegov šampionski rezime također je impresivan. Silvu je svladao i u revanšu, no nakon ozljede, budući da je Brazilac slomio nogu, a činjenica da je prvo proslavio pobjedu, a onda tek otišao provjeriti stanje svog protivnika, nešto je čime se Weidmana mnogima do danas zamjerio i nikako te iste fanove nije uspio pridobiti.
Nakon toga su pala i dva bivša prvaka, Vitor Belfort i Lyoto Machida, tako da je na krasan način gradio svoju ostavštinu.
Jedan loše izveden udarac sve je odveo u drugom smjeru
Ipak, šampionski put prekinuo je poraz od Lukea Rockholda, u borbi u kojoj je kontrolirao situaciju, imao sve na pladnju, a onda napravio glupost. Pokušao je nešto što inače ne radi, pa tehnički nije bio ni sposoban to najbolje izvesti.
Kružni udarac nogom je promašio, a Rockhold ga je uhvatio te bacio na pod, a onda serijom snažnih udaraca okrenuo borbu i odveo je prema ishodu kojim će on postati UFC prvak.
I onda je započelo razdoblje Chrisove karijere koje je svakom sljedećom borbom postajalo sve patetičnije.
Sramotan potez u borbi protiv Mousasija
Prvo je izgubio nokautom od Yoela Romera, u borbi u kojoj je također bio u prednosti do tog trenutka, a onda i od Gegarda Mousasija, gdje je ciljano pokušao odglumiti štetu od ilegalnog udarca tvrdeći da ne može nastaviti. Patetičan dio bio je onaj kad je, nakon odluke sudaca da ilegalnom udarca nema, odjednom bio dobro te htio nastaviti borbu. No već je bilo presuđeno da za to nije u stanju te je izgubio.
U iduće četiri borbe upisao je dvije pobjede odlukom, ali je bio i dvaput gadno nokautiran, a u travnju 2021. godine doživio je ono što Silva protiv njega. U borbi protiv Uriaha Halla slomio je nogu.
Mnogi su mislili da je to kraj, ali Weidman se još jednom vratio. Porazio ga je Brad Tavares, a onda je svojevrsno svjetlo karijere ugledao u pobjedi protiv Bruna Silve. No uz nešto daleko od impresivnog nastupa za kakve je svojevremeno bio sposoban. Uostalom, potvrdilo se kako su borbu prema kraju odveli ubodi prstom u oko, koje sudac prvobitno nije sankcionirao.
Na priredbi UFC 310 to se sve samo potvrdilo, nakon što je Weidmana u potpunosti uništio Eryk Anders, borac kvalitete kakve je u svom primeu najčešće ubojito rješavao. Sad je to Anders učinio njemu, prebio ga i završio pred kraj druge runde.