Alen Babić proglašen je prvim izazivačem za titulu WBC prvaka bridger kategorije te bi ga ovog proljeća trebao čekati meč za prvaka svijeta.
Dok čeka datum, on ne dozvoljava samom sebi opuštanje nego konstantno trenira na najozbiljniji način. U to smo se uvjerili posjetivši ga na treningu u Zagrebačkom boksačkom centru na Velesajmu, gdje se nalazi pripremni kamp teškaša Agrona Smakićija i Jacka Mulowayija, pod trenerom Ivanom Filipovićem.
Hrvatski i belgijsko-kongoanski boksač pripremaju se za velike mečeve, tako da se Babić nalazi u vrlo ozbiljnom okruženju, a to je ono što mu i odgovara.
On nas je tamo dočekao i ugostio tijekom svog treninga te lakših tehničkih sparinga, a onda i odgovorio na sva pitanja koja su nas u ovom trenutku zanimala.
Kako bi danas predstavio Alena Babića nekome tko ne zna ništa o tebi?
"Jedan sam običan dečko željan svega, ali prije svega želim boksati. Samo želim boksati i želim da mi boks bude posao, da živim od boksa.
Krenuo sam tek s 21 godinom i bio sam odbačen od svih trenera koji postoje u Hrvatskoj. Nije praksa da se krene tako kasno. Iako, u posljednje vrijeme sve kasnije ljudi kreću u boks, poput Wildera ili Joshue. Tako da to više nije tako, mijenja se. Uglavnom se smatralo da boks trebaš trenirati od osme godine, ali ja nisam bio taj talentirani, ja sam uvijek bio radnik."
Za razliku od ranije, prošle godine imao si jedan meč pa upoznavanje s boksačkom politikom.
"Napravio sam jedan meteorski uspon, u roku od mjesec dana sam došao u najveće boksačke krugove na svijetu. Od mog prvog do trećeg meča je prošlo dva mjeseca, a u Engleskoj su već tada ludjeli za mnom.
Da se obazirem na boksačku politiku plakao bih svaki dan. Ja želim boksati deset mečeva godišnje, a prošle sam godine dobio jedan. Nema se tu što puno reći, boksačka politika je danas puno jača od samog boksa. Ja moram biti menadžer i još deset stvari, ne mogu biti samo boksač kao oni u zlatno doba boksa.
Tada su boksači boksali, to im je bio posao. Bili su manje plaćeni, a gdje god dođe novac se sve malo poremeti, cijela struktura. Danas su neke stvari bitnije od toga da budeš dobar boksač, ali ja živim svoj san, živim kao da sam u šezdesetim godinama prošlog stoljeća."
Taj jedan meč ipak je bio za Silver WBC titulu, a sad napadaš onu pravu.
"Prošla godina je po Alenu od prije deset godina bila katastrofa jer sam imao samo jedan meč. No, dobio sam priliku osvojiti taj WBC silver pojas i sad se imam priliku boriti za pravi WBC-ov pojas koji nitko kod nas nije držao još od velikog Mate Parlova. Upisat ću se u boksačku povijest, uvjeren sam u to i treniram jače nego ikada.
Prošli meč kao meč je bio dosljedan toj tituli, baš dobar, pravi meč. Bio sam iznokautiran par puta, kao i Balski. Meč se mora pogledati, ne može se previše opisati riječima."
Ovaj meč ćeš ipak morati još malo pričekati. No, protivnika znaš.
"Malo tko je imao toliko čekanja, ja sam toliko spreman, bio sam mjesec dana nakon tog meča spreman napasti titulu. Izazivao sam Oscara Rivasa i spariram doslovno od tog dana. Ovo mi je bilo jako mučno vrijeme, ali onda sam shvatio da se nemam zašto zamarati. Ostvario sam sve što sam ikad htio i dobio sam priliku boriti se za WBC naslov. Nemam zašto biti nesretan. Kraj toliko mojih prijatelja, boksača iz Hrvatske i cijelog svijeta, koji bi ubili da su tu gdje sam ja. Ne smijem biti nezadovoljan i prošla će mi godina ostati u dobrom sjećanju.
Protivnik je Lukasz Rozanski, Poljak. Jako opasan. Moj posljednji meč je bio protiv Poljaka i upoznao sam iz prve ruke koliko su opasni, koliko su ratoborni. Imam veliki respekt za njega, čujemo se i preko Instagrama. Veseli se meču, jako je iskusan. Amaterski je imao veću karijeru od mene. Ja sam imao sto mečeva, on je imao još više.
Nemam što previše reći, bit će meč vrijedan spomena i teško da će ići do kraja. On ima 80 posto nokauta, ja imam 99. Tako da, jako je mala vjerojatnost da ćemo gledati svih 12 rundi."
Do sada si najveće mečeve radio u Engleskoj, no za organizaciju ovog kandidiraju i Poljaci, zar ne?
"Savage je rođen u Engleskoj i meni je Engleska sve. Već sam imao četiri meča u kultnoj O2 Areni i tamo bude po deset tisuća mojih ljudi. Engleza, Hrvata i ljudi iz cijelog svijeta.Vezan sam pupčanom vrpcom uz tu Englesku i volio bih tamo osvojiti pojas pa ga obraniti u Hrvatskoj. To mi je oduvijek bila neka ideja.
U međuvremenu su me pozvali u Poljsku, isto rade velike evente, a ja sam u Poljskoj nakon Balskog dobio neki status. Dobro me poznaju i oni jako prate borilačku scenu. Poštujem ih kao fanove i kao medije, puno poljskih medija mi se javlja doslovno na dnevnoj bazi. Jako su unutra i volio bih tamo odraditi meč, ali Engleska je uvijek prva opcija."
Dakle, meč u Hrvatskoj je itekako realna opcija?
"Već neko vrijeme s kolegom tražim meč, također i Eddieja Hearna zovem u Hrvatsku. On je rekao da može, da imamo tu mogućnost. Ja bih sve dao da taj meč bude sutra, ali izgleda da do njega neće još doći, ne mogu reći kad hoće.
Plan je uzeti titulu u Engleskoj ili Poljskoj, a obraniti je u Hrvatskoj, najradije u pulskoj Areni. Ja sam iz Istre, iz Rovinja. U Rovinju ne bih mogao organizirati meč, ali Pulu gledam kao svoj dom. To je jedan boksački grad, Rovinj se nikad ne bi mogao mjeriti s Pulom po boksačkim velikanima.
Stvarno bih volio tamo dovesti titulu. A onda da nakon toga kolega i ja napravimo meč na nekom stadionu u Hrvatskoj. Da pozovemo hrvatske i engleske borce i da bude Hrvatska protiv Engleske na uvodnim borbama."
Sukob s Hrgovićem je gotov. Sad gradite svaki svoj put?
"Ja sam uvijek gradio svoj put, ali ovako nekako je došla prilika da dva Hrvata naprave malo vatre u cijelom svijetu i stvarno su čuli svi za nas, cijela Engleska pogotovo. Napravio sam malu frkicu, ali napravit ćemo je opet, nije problem. Meni se nikad nije problem posvađati, znaju to ljudi.
Sve je to bilo u svrhu nečega takvog i drago mi je da je došlo do toga što je sad. Vidjet ćemo tko će prvi pasti. Mene to gura naprijed, da ne budem ja taj koji će pasti prvi, tu je inat i sve. Dobro je imati konkurenciju.
Nikad ga neću voljeti, nikad nećemo biti prijatelji, ali da budemo kolege, zašto ne. Ili možda ipak ne? Šalim se, mi smo dva Hrvata u vrhu svjetskog boksa i dolaze još drugi kao Smakići, s kojim ovdje treniram. Ima nas još puno, a nas dvojica smo najistaknutiji baš zbog tog trash talka. To je popularno. Meni je žao što je to tako, ali prihvaćam taj dio igre."
Jedna posebna stvar kod tebe je Savage Army, ekipa običnih ljudi s kojom se između ostalog penješ u ranim jutarnjim satima na Sljeme?
"Savage Army je jedna moja izmišljotina koja je nastala eto tako, ali na kraju smo izrasli u pravu vojsku. Nas je znalo biti po 20. Svaki put kad sam pozvao bi ljudi došli. Članstvo je besplatno, morate samo biti dovoljno ludi i željni nekih treninga u 4 ili 5 ujutro.
Radimo gluposti, ja to sam ne bih nikad mogao, ne bih se digao iz kreveta. Ovako kad znam da me barem jedan od njih čeka u 4 ujutro na stazi, ne smijem ga razočarati. Dva puta sam zaspao i to si još nisam oprostio. Jako me dižu, u mojim najboljim pripremama i najboljoj formi, Savage Army je tu."
Trenutno si bez tima, no imaš li već plan gdje ćeš odraditi glavne pripreme za meč?
"Ja već imam posložena dva tima, jedan u Engleskoj i drugi u Dubaiju, s trenerom i svim sparing partnerima. Samo čekam datum da mogu otići na te završne pripreme. Ja sam spreman kao pas već sad.
Čekam otići na sparing kamp, nisam više ovisan o Hrvatskoj. Ivan Filipović me ovdje na Velesajmu sjajno primio u svoju ekipu. Svi treneri u Zagrebu su mi otvorili svoja vrata, zovu me da slobodno dođem kod njih, tako da sam trenutno posvuduša. Trenutno imam sjajnu ekipu, ali ona će samo biti bolja. Veselim se svakoj sekundi i uživam kao nikad u životu, kao u niti jednim pripremama do sada."
Kako bi volio dočekati 2024. godine, s kojim postignućem?
"Volio bih dočekati 2024. godinu s najvećom titulom, s titulom oca. Želim biti otac i to bi mi bilo najdraže na svijetu, briga me za svaku titulu, bilo me je briga i prije. Volio bih dočekati priliku da osnujem svoju obitelj, to su najvažnije stvari, ovo drugo je sve usputno.
Zaručnica i ja imamo plan, to me gura naprijed, to mi daje volju za životom i za svime. Svakim treningom. Uživam u svakom danu života, a boks mi je to omogućio.
Moj status je trenutno savršen. Prošao sam sve najgore i najteže, ali ne bih promijenio ni sekunde. Koliko mi je bilo teško, a bilo mi je jako teško, sad mi je toliko lijepo. Samo da ovo potraje, da me zdravlje posluži, to je najvažnije od svega. Jer ja se moram boriti, moram se tući, svaki centimetar svoga carstva gradim vlastitim rukama. Počeo sam kao stari ljudi govoriti samo neka je zdravlja, shvatio sam koliko je zdravlje bitno."