Tyronn Lue nedavno je rekao kako je trenirati Cavse najteži posao u NBA-u. S jedne strane ima pravo, ali isto tako imati LeBrona Jamesa na rosteru najveća je trenerska poslastica koju možete poželjeti. S njim u momčadi svakom treneru olakšan je posao u samom startu. Kad se tome pridoda manjak konkurencije, onda i nije neka prevelika mudrost doći do finala. Naravno, ne želimo umanjivati ono što je Lue napravio s Clevelandom prošle godine. No, isto tako bez obrane naslova ova sezona ne može se proglasiti uspješnom.
Isti slučaj vrijedi i za Warriorse i njihov stručni stožer. Bez obzira što će pomesti Spurse u finalu Zapada, sumnjamo da ima onih koji će reći da je Mike Brown, Kerrov pomoćnik, bolji trener od Gregga Popovicha. I da će to ikad biti. Golden State je dobro uštiman stroj koji u ovom trenutku ima potencijalno četiri buduća Hall of Fame igrača. I kao takav može funkcionirati i bez svog prvog trenera. Barem dok ne treba raditi neke specijalne prilagodbe.
Malo ih je postiglo više od Stevensa
Međutim, gledajući cijelu sezonu i ukupnu kvalitetu rostera, malo je trenera koji su postigli više od Brada Stevensa. Ono što je najfascinantnije je da njegova momčad i dalje ima puls u ovo doba godine. Doba u koje, primjerice, Clippersi nikad nisu zakoračili. I nakon gorke pilule u prve dvije utakmice finala konferencije pred svojim navijačima. No, da bi dobili bolju sliku u Stevensonov trenerski rad treba se malo vratiti unatrag.
Kad su Bullsi poveli s 2-0 u prvoj rundi doigravanja, izgledalo je kao da će Stevens morati još pričekati na prvu pobjedničku seriju u playoffu. No, onda je uz dozu sreće (ozljeda Ronda) i trenersku dovitljivost Boston nanizao šest uzastopnih pobjeda. Prvi veliki Stevensonov potez bio je ubacivanje dotad zaboravljenog Geralda Greena u petorku umjesto Amira Johnsona.
Kad kažemo prvi potez, mislimo isključivo na doigravanje, jer nemojmo zaboraviti da je Stevens s rosterom koji po talentu nije ni među pet najboljih na Istoku došao do prvog mjesta nakon regularnog dijela. Ali ono što je još impozantnije je kako su donedavni sveučilišni trener i specijalist za šestog igrača (I. Thomas) došli do ove točke? U nešto više od dvije godine.
Uvjerio momčad da svatko može biti faktor
Naglašavajući svoju snagu, minimalizirali su svoje nedostatke i uvijek vjerovali da su sposobni napraviti još više. Stevensovo samopouzdanje pomoglo je Bostonu da prevlada sve nedaće. On je uvjerio cijelu momčad da svatko može biti važan faktor. Pa i Jonas Jerebko u neočekivanoj pobjedi protiv prvaka u već izgubljenom finalu Istoka. Jonas Jerebko?! U trenutku kad bi većina već pakirala kofere za godišnji.
Prije toga Stevens je nadmudrio trenera koji ima duplo bolju petorku od njega. Kako? Na isti onaj način na koji je od Thomasa i napravio All-Star igrača. Izvukao je ono najbolje iz svoje momčadi i usadio u glave igrača da ne razmišljaju o krajnjem ishodu, nego o svakoj idućoj lopti i da za nju ostave srce na terenu. Uostalom, oni ovog trenutka ne razmišljaju o tome da će dobiti iduću utakmicu protiv Cavsa ili da će kojim slučajem proći, oni razmišljaju na koji način odigrati narednu utakmicu i na koji način mogu biti kompetitivni.
Brooks i Washington otišli su kući jer nisu mogli braniti Kellyja Olynyka, a Clevelandu je prekinut jedan od najvećih nizova u povijesti playoffa. Clevelandu koji je itekako htio pobijediti tu utakmicu. To su male pobjede koje igrače čine velikima. Jer Celticsi rastu iz utakmice u utakmicu i iz sezone u sezonu. Od kad je sjeo na klupu Bostona, Stevens ni jednu sezonu nije bio lošiji od one prethodne, a njegovi igrači lošije igrali nego sezonu prije.
Dječačkog lica i hladnog stava, ali opaki natjecatelj
Da ne pričamo o akcijama nakon time-outa. Iza tog dječačkog lica i hladnog stava, Stevens je opaki natjecatelj, koji toliko studiozno priprema utakmice da razmišlja o stvarima koje mnogima nikad ne bi ni pale na pamet. Njegova momčad ne igra sa strahom, jer on ne vodi momčad sa strahom vjerujući u svoj instinkt. Pa onda iskoči neki Green, Johnson, Olynyk ili Jerebko. A to je zasluga trenera. Trenera koji je zaslužio biti među finalistima u kandidaturi za trenera godine. I čovjeka pred kojim su velike stvari.
Potez kojim je razoružao nalet Wizardsa u trećoj četvrtini sedme utakmice kad je iz igre izvukao Thomasa zbog propusta u obrani spada u kategoriju posebnog. Uz silne asistente i sve moguće analize, danas je možda lako pripremiti utakmicu, ali treba je znati i voditi, pogotovo kada kola krenu nizbrdo. Tu na scenu stupaju posebni ljudi, a jedan od njih je i Stevens. On kao da se u svibnju priprema za iduću sezonu, a dokaz tome je i pobjeda protiv Clevelanda u trenucima kad su ih svi već otpisali i pripremili za ''metlu''. I to bez najboljeg igrača.
Njegov sljedeći korak je od dobrog Bostona napraviti odličan Boston i doći od prijetnje do kandidata za naslov u playoffu. Za to će trebati i više talenta, ali jasno kako sve to ne bi bilo moguće bez pravog čovjeka na klupi. Onog kojim je Ainge riješio budućnost Celticsa. Budućeg najboljeg trenera godine, iako je on to zaslužio i već ove sezone. Uostalom, ni James nije među tri kandidata za MVP-a lige, a svi znaju da je najbolji igrač na svijetu.
I nije to samo zbog činjenice da je Boston uspio dobiti jednu protiv Cavsa, nego zbog načina na koji se cijelu sezonu snalazi i od prosječnih igrača radi junake. Ali što je još važnije, karakterne pobjednike koji onda rastu zajedno s momčadi. Uostalom, ne zvuči li vam nestvarno podatak da su Celticsi u deset minuta sa Smartom, Bradleyjem i Jerebkom na terenu nadigrali Cavse 40:17. U ovoj fazi sezone.