Nakon što je prethodno branio boje Šibenke, Cibone i Real Madrida, Dražen se 1989. godine odlučio okušati u NBA ligi, te se otisnuo preko bare i stigao je u redove Portlanda.
>> VIDEO LeBron: Dražen je bio igrač kakav do tada nije viđen u NBA-u
No, ondje za njega nisu imali "sluha", budući je minutaža na pozicijama jedinice i dvojke bila uglavnom rezervirana za velike zvijezde Clydea Drexlera i Terryja Portera . Stoga je transfer u New Jersey Netse za "košarkaškog Mozarta" bio pravi potez, te je ondje uspio pokazati svu raskoš svog talenta. U prvoj polusezoni (1990/91) provedenoj u Netsima upisivao je prosječno 12.6 koševa po susretu u 20.5 minuta na parketu, a u prvoj punoj sezoni u novoj sredini prosječno je ostvarivao 20.6 koševa u 36.9 minuta na parketu, uz prosjek šuta iz igre od 51%.
Sljedeće sezone (1992/93) Dražen je sa 22.3 koša u prosjeku bio 11. najbolji strijelac lige, a usprkos tomu nije uspio izboriti nastup na All-Star utakmici kao jedini od 13 najboljih strijelaca lige, što je za njega bilo veliko razočaranje.
Kapetan hrvatske reprezentacije koju je 1992. godine u Barceloni predvodio do olimpijskog srebra tragično je preminuo u naponu snage u prometnoj nesreći četiri i pol mjeseca prije svog 29. rođendana. Stradao je na autocesti kod njemačkog grada Ingolstadta, samo dan nakon posljednjeg nastupa u dresu hrvatske košarkaške reprezentacije na kvalifikacijskom turniru za Europsko prvenstvo u Wroclawu. Hrvatska košarka nikada se nije oporavila od tog gubitka.
Poslije Draženove smrti New Jersey je umirovio njegov dres s brojem 3, a 2002. godine posmrtno je primljen u Košarkašku kuću slavnih u Naismithu.