Bivša NBA zvijezda Enes Kanter Freedom danas živi potpuno drukčiji život. Umjesto blještavila američkih dvorana suočava se s prijetnjama, izolacijom i stalnim strahom za vlastiti život. U velikom intervjuu za Der Spiegel progovorio je o svom aktivizmu, gubitku karijere i obitelji te o svakodnevici nalik zatvoru – usred New Yorka.
Nekad NBA zvijezda, danas meta režima
Kanter Freedom (33), rođen u Švicarskoj, a odrastao u Turskoj, igrao je 11 godina u NBA-u za klubove poput Utah Jazza i Boston Celticsa, gdje je zaradio milijune i postao prepoznatljivo lice lige.
No, 2013. počeo je javno kritizirati turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, nazivajući ga "diktatorom". Zbog toga mu je 2017. opozvano tursko državljanstvo, a turske vlasti za njegovo uhićenje raspisale su međunarodnu tjeralicu i nagradu od 500.000 dolara. Kasnije je postao i američki državljanin te uzeo prezime Freedom (Sloboda) kako bi, kako kaže, "ljudi znali za što se zalaže".
"Živim kao zarobljenik u New Yorku"
"FBI mi je dao listu od 29 zemalja u koje smijem putovati. Sve ostale su preopasne. Ne izlazim iz stana, a da ne obavijestim prijatelja ili FBI", rekao je Kanter Freedom.
"Kad iziđem, nosim kapuljaču, sunčane naočale i masku. Hranu naručujem preko aplikacija – pod lažnim imenom. Bojim se da me netko ne otruje."
Čak i njegovo zvono na vratima ne nosi pravo ime, a portiru je zabranjeno govoriti tko živi u zgradi.
"Protiv mene postoji 12 tjeralica. Mafija bi me mogla naći"
"Protiv mene je izdano 12 naloga za uhićenje, a nagrada koju je Erdoganova vlada ponudila mogla bi privući i mafiju ili plaćene ubojice", otkriva bivši košarkaš.
Redovito komunicira s FBI-jem, a pogotovo pazi u gradovima u kojima postoji jaka turska dijaspora, poput Los Angelesa i Washingtona.
Obitelj ne viđa više od 11 godina
"S roditeljima nemam nikakav kontakt – ne mogu ih nazvati niti poslati poruku. Sve bi bilo nadzirano. Posljednji put sam ih vidio prije 11 godina."
Njegov otac je otpušten i zatvoren, a obitelj je trpjela prijetnje, ispitivanja i selidbe zbog pritiska režima. S bratom, koji igra košarku u Južnoj Koreji, još ima kontakt, i preko njega im šalje novac.
Svoju priču ispričao je u knjizi "In the Name of Freedom“, a nastavlja djelovati kao aktivist za ljudska prava, posebno glasno u vezi s kršenjima ljudskih prava u Kini:
"Kad sam prozvao Erdogana, NBA me podržao. Kad sam napao kineski režim zbog Ujgura – odjednom su me svi napustili. Igrao sam s tenisicama na kojima je pisalo 'Free Tibet' i to me praktički koštalo karijere."
Kritizirao je i Nike, tvrdeći da koristi prisilni rad u kineskim logorima. Nakon toga mu se čak i njegov prijatelj Colin Kaepernick prestao javljati jer je pod ugovorom s Nikeom.
"Ne žalim ni za čim"
"Zbog svojih stavova izgubio sam karijeru i zaradu, ali ne žalim. Zahvaljujući pritisku SAD je donio zakon protiv prisilnog rada u Kini. Tvornice se sele iz Xinjianga. To je pobjeda."
Unatoč svemu, kaže da voli Tursku, narod i zemlju, ali mu je oduzeto državljanstvo i proglašen je "državnim neprijateljem".
Danas organizira košarkaške kampove diljem svijeta u kojima okuplja muslimansku, kršćansku i židovsku djecu s ciljem:
"Stvoriti generaciju kojoj nisu bitni rasa, vjera ni podrijetlo. Koju se ne može kupiti novcem ni moći."
"Želim vidjeti svoju obitelj. Sjesti s njima za stol. Pojesti mamin maqlubu, tradicionalno jelo s rižom, mesom i povrćem. To mi najviše nedostaje."