Nakon prve dvije utakmice finalnih serija Chicago Bulls – Miami Heat, odnosno Dallas Mavericks – Oklahoma City Thunder rezultat je izjednačen, 1-1. Iako neki analitičari smatraju kako finala konferencija nisu za sada ponudili sva očekivana iznenađenja, ipak je svaka utakmica ponudila priču za sebe.
Uz ona najveće igrače (Derrick Rose, LeBron James, Dwyane Wade, Dirk Nowitzki, Kevin Durant), svaka momčad je imala svoje heroje. I ne radi se tu o suigračima iz prve petorke od kojih se i očekuje da daju svoj obol na utakmicama, već o 'neopjevanim junacima' s klupe čiji učinak ponekad radi preokret. Ovom prilikom predstavljamo vam po jednog igrača iz svake momčadi koji su svojim učinkom donijeli kvalitetu više svojim momčadima.
Jose Juan Barea (Dallas Mavericks)
Omaleni (183 centimetara) portorikanski playmaker je prava priča cijelog doigravanja. Solidan je bio u seriji protiv Portland Trail Blazersa, a eksplodirao je protiv Los Angeles Lakersa koje je Dallas 'pomeo' iz playoffa. Svoju dobru formu Barea je zadržao i protiv Oklahoma City Thundera, a veliko priznanje je dobio i od Scotta Brooksa, trenera Thundera, koji je rekao kako je skautiranje Baree jedna od važnijih stvari u pripremama utakmice.
Barea ulazi u igru umjesto veterana Jasona Kidda, a protivničke obrane potpuno zbunjuje svojom brzinom i kontrolom lopte. Često se zabija pod koš, ima iznimno brz 'prvi korak' driblinga, a ne smije ga se ni ostaviti samog na šutu jer Portorikanac i to zna zabiti. Svojom agresivnošću drži ritam igre Dallasa, a to daje priliku veteranu Kiddu da može iskoristiti svoj odmor.
Zanimljiva činjenica u vezi Baree je da nije izabran na draftu i da je za samo sedam utakmica koje je igrao u Fort Worth Flyersima (klubu iz NBA Development lige) zaslužio da mu klub umirovi dres.
Taj Gibson (Chicago Bulls)
Iz sadašnje perspektive jasno je kako je Gibson 'krađa' NBA drafta 2010. godine. Izabran je tek 26. pickom, a sada je nezamjenjivi dio jedne od najboljih defanzivnih rotacija visokih igrača NBA lige. Da su Gibsona i Bullsi možda krivo procijenili pokazuje podatak da su oni sa svojim 16. pickom izabrali Jamesa Johnsona koji više nije član Chicaga jer se nije uspio nametnuti svojim igrama.
Gibsona krasi nevjerojatni atleticizam i veliki raspon ruku. Sjajan je na skoku, ima solidan šut, a najveća mu je kvaliteta sposobnost rotacije pod svojim košem tako da bez problema u par akcija može braniti niže i puno brže igrače. Činjenica kako upravo on završava utakmice, a ne skupo plaćeni Carlos Boozer dokazuje koliko je on potreban momčadi koja je imala najbolji omjer u regularnom dijelu sezone. U paru s Turčinom Omerom Asikom, Gibson čini najbolji defanzivni visoki par cijele NBA lige.
Gibson je sjajno odigrao obje utakmice protiv Miami Heata, a njegova dva zakucavanja iz prve utakmice obišla su cijeli svijet.
Udonis Haslem (Miami Heat)
Heat je prošlog ljeta Wadeu priključio Jamesa i Bosha, a nakon što su spojili Veliku Trojku, najvažnija im je stvar bila zadržati Udonisa Haslema u momčadi. To su i napravili, a on je s Mike Millerom trebao podnijeti najveći teret Miamijevog 'ostatka momčadi'.
No, i Miller i Haslem su se ozlijedili, a 30-godišnji Haslem je odigrao prvih 14 utakmica sezone te zatim pauzirao sve do polufinalne serije protiv Boston Celticsa. No, u njoj se samo 'pojavio na terenu' bez većeg učinka, a eksplodirao je u drugoj utakmici serije protiv Bullsa.
Ulaskom Haslema s klupe Miami je dobio igrača čija će agresivnost parirati visokim igračima Bullsa. Haslem se borio za svaku loptu, pogađao vanjske šuteve, zakucavao, a upravo su on i Mike Miller zaslužni za uspostavljanje ravnoteže pod obručima. Njegov učinak je donio Heatu prijeko potreban impuls kojim su i dobili Chicago u njihovoj dvorani i izjednačili rezultat u seriji.
Zanimljivo je kako je Haslem svoju prvu profesionalnu sezonu odigrao u francuskom klubu Chalon-sur-Saone. Prije toga nije izabran na draftu, a Atlanta Hawks ga je otpustila iz ljetnog kampa jer je bio pretežak. Nakon godine u Francuskoj, Haslem je ušao u formu i 2003. potpisao za Miami gdje je proveo cijelu dosadašnju NBA karijeru.
Nick Collison (Oklahoma City Thunder)
Uz Kevina Duranta, Collison je jedini igrač koji je igrao i u Seattle Supersonicsima, klubu na čijim je temeljima nastao Oklahoma City Thunder (preseljenjem kluba u Oklahomu, vlasnik Clayton Bennett je gradu Seattleu ostavio mogućnost da u budućnosti koristi naziv Supersonics. Međutim, Thunder se i dalje koristi poviješću Sonicsa tako da je teško govoriti radi li se o novom ili starom klubu. Ipak, mnogi ovisnici o NBA ligi ne žele povezivati ova dva kluba zbog načina na koji je klub praktično 'ukraden' Seattleu).
Collison je imao sjajnu karijeru na sveučilištu Kansas, a u NBA ligi 'šeta' između uloge startera i igrača s klupe. Ipak, u posljednje dvije sezone uglavnom ulazi s klupe, a u aktualnoj rotaciji Thundera ima ulogu 'trećeg visokog' koji svojom energijom diže momčad. Protiv Mavericksa njegov učinak nije bio izražen u brojkama, ali u obje utakmice je upravo on donio impuls s klupe.
Collison je u obje utakmice solidno čuvao i Dirka Nowitzkog koliko god je moguće Nijemca dobro čuvati kada igra odlično, a upravo je on praktično bio jedini visoki igrač u niskoj petorci s kojom je Oklahoma napravila preokret u drugoj utakmici i izjednačila omjer finala Zapada na 1-1.
Igra ovih igrača donosi onu dodatnu sigurnost koju glavne zvijezde pojedinih klubova žele imati, a protivničke trenere tjeraju da mijenjaju svoju taktiku. Naravno da se od Baree, Gibsona, Haslema i Collisona ne očekuje da oni rješavaju (svaku) utakmica, ali njihova energija s klupe daje ono što je potrebno momčadima da osvoje NBA naslov.