U petak 26. studenoga bi da je poživio i da se nije razbolio od opake bolesti velikan hrvatske, europske i svjetske košarke - najtrofejniji hrvatski sportaš svih vremena - Krešimir Ćosić proslavio šezdeset i drugi rođendan. Ćosićevo ime i dan danas je sinonim za svjetsku košarkašku klasu, za igrača kakav se rađa jednom u sto godina.
Za Ćosića se i za igračkih dana pisalo kako je bio igrač ispred svoga vremena, prvi je igrač viši od 210 cm koji je mogao igrati na svih pet pozicija, prvi je centar koji je prevodio loptu s jednog dijela košarkaškog igrališta na drugi i koji je šutevima izvana i lucidnim potezima izluđivao protivničke momčadi.
Da je Ćosić poživio do danas i hrvatska košarka bi izgledala potpuno drukčije, ali opaka bolest prekinula je sve 25. svibnja 1995.
Punih 15 godina hrvatska košarka je bez Kreše i u tih 15 godina sve je nekako krenulo nizbrdo. Ne samo da seniorska reprezentacija nije osvojila niti jednu medalju od EP 1995. nego su nam pokleknuli i najveći klubovi. Split je odavno završio u B kategoriji i čak niti ne igra u regionalnoj NLB ligi ligi, a o Europi da ne govorimo. Bivši Ćosićevi klubovi Zadar i Cibona bore se za preživljavanje i samim time bilježe negativne serije poraza. Pitanje je kako će priča oko Zadra i Cibone uopće završiti...
Da je Ćosić poživio sigurni smo kako bi hrvatsku košarku vodio puno, puno bolje od svih mogućih garnitura koje su vodile HKS i sigurni smo kako bi danas sve izgledalo puno ljepše. E, da Krešo samo zna kako danas pate njegovi Zadar i Cibona...
Ovo možda niste znali i Ćosićevoj karijeri.
* Košarku je počeo igrati početkom šezdesetih u Zadru te je već 1964. kao 16-godišnjak zaigrao za prvu momčad, a prvi trofej osvojio je već sa 17 godina (prvenstvo države sa Zadrom 1965).
* Doslovno je preko noći promijenio izgled svih momčadi u kojima je igrao, bilo to u klubovima ili u reprezentaciji.
* Sa Zadrom, Cibonom i talijanskim Sinudyneom (Virtus iz Bologne) osvojio je osam naslova državnih prvaka (5 sa Zadrom, 2 sa Sinudyneom i 1 sa Cibonom) i četiri kupa (1 sa Zadrom i 3 sa Cibonom), kao i Kup pobjednika kupova 1982 sa Cibonom.
* S reprezentacijom Jugoslavije kao igrač osvojio je nevjerojatnih 14 medalja!
* Tri medalje s Olimpijskih igara (1 zlato s OI 1980 u Moskvi, 2 srebra – Ciudad de Mexico 1968 i Montreal 1976), četiri sa svjetskih prvenstava (dva zlata – Ljubljana 1970 i Manila 1978, dva srebra - Montevideo 1967 i 1974 u San Juanu), sedam s prvenstava Europe (3 zlata – Barcelona 1973, Beograd 1975 i Liege 1977, tri srebra - Napulj 1969, Essen 1971, Prag 1981 i jedna bronca 1979 u Torinu).
* Uvjerljivo je vodeći po broju nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, čak 303 puta. Drugi je Dražen Dalipagić sa 243 nastupa.
* Prvi je igrač s ovih prostora otišao studirati te istovremeno igrati košarku na sveučilištu u Sjedinjenim američkim državama.
* Spojio je do tada dva nespojiva košarkaška svijeta, Europu i Ameriku. Finski košarkaš Kari Liimo, koji je i sam igrao na sveučilištu Brigham Young u Provu, je Krešu 1968 'zaludio' pričama o Provu i Krešo je odlučio da ode u Ameriku. Otišao je izravno iz Napulja, nakon prvenstva Europe 1969 godine.
* Na studiju u Americi boravio je od 1969 do 1973 godine. U Ćosićevo vrijeme brucošima nije bilo dozvoljeno igrati za prvu momčad sveučilišta. U tri sezone za BYU imao je prosjek od 19,1 koševa i 11,6 skokova.
* Od hrvatskih igrača na Brigham Youngu su nakon Ćosića nakratko igrali Mihovil Nakić i Mišo Ostarčević, ali nijedan od njih dvojice nije se proslavio.
* Prvi je Europljanin izabran u All-American momčad (najbolja petorka SAD-a!)i prvi Europljanin kojem je 10 godina prije svih ponuđen profesionalni ugovor u NBA-u. Islanđanin Petur Gudmundsson je u sezoni 1981/82. igranjem za Portland probio led, iako treba reći da je on pohađao srednju školu i sveučilište u Americi. Povijesna je bila sezona 1985/86. kada prvi val Europljana dolazi u NBA (Bugar Georgij Glučkov, Nijemci Uwe Blab i Detlef Schrempf te maloprije spomenuti Gudmundsson).
* Zbog Kreše je u Provu izgrađen Marriott Center, dvorana od 25 tisuća sjedalica, u to vrijeme najveća dvorana u SAD-u.
* Dvaput je izabran na NBA draftu. Prvi put od strane Portlanda na 1972. u desetoj rundi kao 144. izbor. I drugi put – pošto je odlučio još igrati na collegeu - od strane Los Angeles Lakersa 1973, u petoj rundi, 84. izbor.
* Četvrti je Europljanin u povijesti izabran na NBA draftu. Prvi je bio Francuz Jean-Claude Lefebvre (L.A. Lakers, 9 runda, 64 izbor 1960), drugi Finac Kari Liimo (L.A. Lakers, 7 runda, 97 izbor 1969), treći Talijan Dino Meneghin (Atlanta, 11 runda, 182 izbor 1970).
* U NBA ligi nije nikad zaigrao iako je imao unosne ponude. To bi značilo oproštaj od amaterske košarke te zabranu igranja za reprezentaciju Jugoslavije, a život bez Zadra, mora i Kalelarge bili su prevelika prepreka za Krešu.
* 1976 bio je trener ljubljanskog Bresta (današnja Olimpija), a istovremeno je igrao i za Zadar. Naime, tadašnja pravila su to dopuštala ili bolje rečeno Krešo je 'pronašao rupu u zakonu'.
* Kao trener bio je vizionar i inovator, po mnogima godinama ispred drugih. Vodio je reprezentaciju Jugoslavije na 83 utakmice, ima dvije bronce (SP 1986 u Španjolskoj i EP 1987 u Grčkoj).
* Kad je predsjednik Stručno-tehničke komisije Jugoplastike Lovre Tvrdić objavio da će 'žute' trenirati Krešimir Ćosić bilo je jasno da će dolazak vrhunskog znalca i velikog košarkaškog vizionara najviše pomoći mladim košarkašima. Krešo je odmah upozorio na talent dvojice mladića, Dina Rađe i Tonija Kukoča. Štkrljasti i mršavi Kukoč bio je njegov posebni miljenik, a Rato Tvrdić je znao Kreši u šali dobacivati: "Voliš ovoga maloga zato šta je 'kost i koža' ka šta si ti bija!"
* Kao trener davao je priliku golobradim mladićima i zbog toga su ga mnogi čudno gledali, govorili 'kako je lud'. Na EP u Grčkoj 1987. gdje su osvojili broncu Ćosić je na put među ostalima poveo i 21-godišnjeg Žarka Paspalja, 20-godišnjake Dina Rađu i Sašu Đorđevića te 19-godišnjake Tonija Kukoča i Vladu Divca. Kasnije su svi nabrojani igrači zaigrali u NBA ligi…
* Otkrio je kao kadete Vladu Divca i Dejana Bodirogu i u njima prepoznao vrhunske igrače. Često se znao voziti automobilom u Srbiju (Kraljevo i Zrenjanin) kako bi dodatno radio s njima.
* Bodiroga je na njegov nagovor kao 17-godišnjak došao u Zadar i predviđen je za velike stvari u paru s Arijanom Komazecom te Stojkom Vrankovićem pod košem, ali domovinski rat je prekinuo tu lijepu priču 1992. Bodiroga je otišao u Italiju i kasnije kao igrač Reala, Panathinaikosa, Barcelone i drugih klubova napravio jednu od najuspješnijih karijera u povijesti…
* 1974. Ćosićevom zaslugom u Zadar je došao prvi američki košarkaš Doug Richards, bek i njegov bivši suigrač s Brigham Younga. On je bio prvi Amerikanac na ovim prostorima. Danas imalo ozbiljniji profesionalni klub ne može zamisliti svoju igru bez barem jednog američkog košarkaša.
* 4. ožujka 2006. Brigham Young umirovio je njegov dres s brojem 11.
* 1996. izabran u memorijalnu košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu u saveznoj državi Massachussetts, a 2007. u FIBA Kuću slavnih u španjolskom Alcobendasu nedaleko Madrida.
I za kraj, nekoliko zanimljivijih anegdota o Ćosiću. Dva igrača ipak su bila s njim bliskija od ostalih, Splićanin Rato Tvrdić i Beograđanin Zoran 'Moka' Slavnić! Tvrdić je Ćosića zvao Žila, a Slavnić ga je zvao – Tata! Jedan put na pripremama reprezentacije u hotelu Diamant u Poreču vragolasti Slavnić je, aludirajući na to kako on i Rato zovu Ćosića, kazao Kreši: "Tata, kako tvoja žila?" Ćosić se nasmijao onim svojim prepoznatljivim osmijehom i rekao: "Ako me to još jedan put upitaš Moka, zatvorit ću ti oba oka!" A onda su se dva prijatelja zagrlili i nasmijali...
-------------------------------------------------------------
Jedan put se Krešo Ćosić pojavio ispred splitske košarkaške dvorane u – popularnom fići!? Svi su se čudili kako on uopće može ući u fiću, netko ga je to naglas i zapitao, a Krešo je smijući se odgovorio: "Uđem u fiću kao i svi ostali vozači fiće, ali puno, puno kompliciranije i teže!"
--------------------------------------------------------------
Stigla je oprema za sve reprezentativce, Rato Tvrdić je vidio da mu je donji dio trenirke dosta duži. Gledao je što učiniti i onda kazao da su svi u svlačionici puknuli u smijeh: "Ove gaće su meni puno duge, dat ću ih Ćosiću, njemu će biti taman do – koljena! Kao bermude..."