Famoznu Linekerovu izreku ''nogomet je igra u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci'' u košarci bi mogli primijeniti na španjolsku reprezentaciju u posljednje desetljeće i pol, jer što drugo reći na pet zlata, tri srebra i tri bronce u posljednjih 13 godina. I to nije slučajno. Jedna od najvećih generacija u povijesti košarke.
Ovaj put Furija je stigla na veliko natjecanje s možda najmanje impozantnim rosterom od kada je počela žetva medalja. Na papiru su možda imali slabiji sastav jedino na Eurobasketu 2013., iako je i to bila sasvim dobra momčad s Rudyjem Fernandezom, Sergio Rodriguezom, Joseom Calderonom, Rickyjem Rubiom, Victorom Claverom i Sergiom Llullom. No to je bilo jedini put da od 2006. u ekipi nije bio jedan od braće Gasol.
Opet Španjolska
Španjolci su u Kinu stigli kao kandidati za jedno od odličja, ali nikako kao glavni favoriti za zlato. Te uloge pripale su nekim reprezentacijama koje na kraju nisu uzele ni medalju. Međutim, Scariolo je uspio okupiti elitnu petorku, malo u godinama, ali opet jako dobru da iziđe na kraj sa svim nedaćama. Pogotovo jer se radi o igračima koji su na klupskom i reprezentativnom nivou osvojili mnogo više od ikoga na Svjetskom prvenstvu.
I onda je počelo. Kad je krenuo turnir, isticalo se kako je Srbija moćna, Australija ponovno igra odličnu košarku, forte Amerike su prekaljeni stožer na čelu s Greggom Popovichem i čvrsta obrana, Litva dobro izgleda, Francuzi su potencijalno iznenađenje, a Španjolska gradi igru na obrani, ali nema širinu i napadačku lepršavost.
No jako dobro znamo kako se Španjolska polako diže kroz turnir i ne izgleda najbolje dok ne počne ono pravo - nokaut-faza. Identičan scenarij gledali smo u Kini i moram priznati da kako je prvenstvo sve više odmicalo, srce je kucalo za sve osim za njih, ali razum je govorio da će to uzeti Španjolci. Nikad nisam navijao za Španjolsku, kao vjerojatno i veći dio košarkaških fanova koji ne izgovara baloncesto, ali to ne znači da ih ne respektiram.
Rubio MVP, ali Scariolo je taj
Ricky Rubio proglašen je MVP-jem prvenstva, čime je dosegao vrhunac karijere. Neki će reći da je to ipak trebao biti Marc Gasol, koji je odigrao maestralno u polufinalu i za koga postoje argumenti. Igrač Toronto Raptorsa imao je godinu iz snova, NBA naslovu pridao je i svjetsko zlato. Baš kao i Sergio Scariolo, a upravo bih njega istaknuo kao najboljeg pojedinca Svjetskog prvenstva.
Bez Scariolove taktičke pripreme teško da bi Španjolska završila turnir bez poraza. Iskoristio je prednosti svoje momčadi, bazirao igru na čvrstoj obrani od početka natjecanja i polako dizao formu ekipe. Pritom je imao spremno nekoliko obrana kojima može iznenaditi protivnika. Španjolci su tako igrali zonu 3-2 i box-and-one obranu koja je najviše došla do izražaja protiv Srbije i Australije, kada se trebalo zaustaviti posebno jednog igrača, Bogdana Bogdanovića pa Pattyja Millsa.
Španjolski izbornik u napadu je najčešće koristio centralni pick Rubio-Gasol, ali i pick and roll u koji su bili uključeni igrači na pozicijama tri i četiri poput Juancha Hernangomeza i Pierra Oriole, koji se u dva navrata našao u petorci kao taktička prilagodba za Srbiju te posebno Luisa Scolu i Argentinu. Upravo je ovog potonjeg izvlačio van i onda utrčavanjem u prazan prostor napadao preko njega.
Facundo Campazzo i Scola bili su potpuno neutralizirani i izbačeni iz ritma od samog početka finala. Dvojica igrača koje dotad nitko nije mogao ili znao zaustaviti. Naravno, u cijeloj priči ne treba zanemariti ni zamor materijala. Ipak je to bila osma utakmica u dva tjedna.
Argentina unatoč svemu nije imala veliku širinu, pogotovo na visokim pozicijama, ali Scariolo je veći dio turnira koristio osam do devet igrača u rotaciji. Međutim, nijedan od njih nije igrao više od 28,5 minuta po utakmici (najviše Gasol), dok su primjerice kod Australije čak trojica igrača više od 30 minuta, dvojica od njih čak 34 minute po utakmici.
Sve to su detalji koji na kraju odlučuju. Mills je u završnici polufinala zbog umora počeo ulaziti u pogreške, a na koncu je promašio i slobodno bacanje za polufinale. Scariolo je o svemu vodio računa, a da pritom nije previše filozofirao s rotacijama. Svi igrači bili su podređeni momčadi i što je najvažnije – pobjeđivali su kad nisu igrali dobro.
Reprezentacija poput obitelji
Ova Španjolska posebna je po još nečemu. Njima je dolazak u reprezentaciju kao okupljanje obitelji nakon nekoliko mjeseci igranja u inozemstvu. Momčad koja ne gubi vjeru i koja je previše iskusna da ne iskoristi svoje prilike. A ovo Svjetsko prvenstvo bila je prilika za mnoge, otvaralo se puno toga, a to su najbolje iskoristili Španjolci i Argentinci.
Možda nisu bili najviši, najtalentiraniji ili najveći favoriti, ali bili su ekipe s jasnim ciljem. Namjerno ističem i Gaučose jer su svojim pristupom oduševili košarkašku javnost te imali veliku podršku širom svijeta. Pogotovo Scola, čovjek koji će uskoro napuniti 40 godina i koji je u Kini očitao lekciju mnogo nadarenijim i skupljim igračima. Brz poput kornjače, odraz isto tako, ali do Španjolske mu nitko nije mogao ništa.
Zbog toga, ali i činjenice da su bili najmudriji i najsmireniji kad je to bilo najpotrebnije, Scariolovi igrači nagrađeni su za svoj trud. Ne morate ih voljeti, ali ne možete im oduzeti da su ponovno bili najkonkretniji. I da su uvijek u pravom trenutku imali rješenje iz kojeg su izvojevali pobjedu. Za Australiju je bilo potrebno dva produžetka, ali onda su je slomili.
S druge strane, Argentini nisu dopustili ni da povjeruje kako može uzeti naslov. Tako to rade veliki, generacija i izbornik od kojih ćemo u budućnosti samo moći učiti. Imao sam te sreće da prije dvije godine na Eurobasketu u Cluju izbliza vidim tu reprezentaciju. Profesionalizam i međusobno poštovanje na prvom mjestu, nešto što neki ni danas nisu naučili.
Unatoč manjoj ofenzivnoj kvaliteti od prijašnjih godina, Scariolo je znao kako ukomponirati glavne violine. Odlično je mijenjao obranu, radio bolje rotacije i imao kvalitetnija napadačka rješenja u završnici. I pritom nije morao igrati ni najljepše ni najefikasnije. Španjolska je završila prvenstvo da ni po postotku šuta iz igre ni po broju poena nije bila u top deset. No bila je najbolja momčad.