Kada je prije četiri godine objavio kako se oprašta od aktivnog igranja košarke, Šarunas Jasikevičius je već znao koja će mu biti iduća uloga. Kao da je bio predodređen da iz dresa uskoči u odijelo i automatski počne razmišljati kao trener. Uostalom, veći dio svoje igračke karijere bio je produžena trenerska ruka.
Tijekom svoje 16-godišnje profesionalne karijere osvojio je četiri naslova Eurolige, drugi najveći broj trofeja jednog igrača u tom natjecanju od 1980. Od tada pa do danas više je osvojio samo legendarni igrač Panathinaikosa Fragiskos Alvertis (pet). K tome, jedini je igrač koji je postao klupski prvak Europe s tri različite momčadi.
''Šarasovo'' vrijeme
Bio je mentalno dominantan playmaker koji je posjedovao sve potrebne vještine za tu poziciju pa ni ne čudi da je četiri Eurolige uzeo u razmaku od samo sedam sezona. Prva je došla s Barcelonom, čime je prekinut dugogodišnji post Blaugrane. Godinu dana kasnije, 2004. godine, predvodio je moćnu ekipu Maccabija iz Tel Aviva, postavši prvi igrač u povijesti koji je osvojio titulu drugu godinu zaredom s različitim klubom.
No tu se nije zaustavio. Bilo je to ''Šarasovo'' vrijeme u kojoj je Maccabi postao prva momčad nakon 14 godina koja je uspjela obraniti europski naslov, a on prvi igrač ili trener od 1991. koji je osvojio naslov tri godine zaredom. U krug pobjednika vratio se 2009. godine u dresu Panathinakiosa i pod kormilom najvećeg europskog trenera Željka Obradovića. Bila je to i svojevrsna priprema za ono što će uslijediti kasnije.
Kako se zastor nad igračkom karijerom sve više spuštao, bilo je samo pitanje vremena kada će uskočiti u cipele. Ipak, bila bi velika šteta za košarku da je takva veličina zauvijek rekla zbogom. Zbog nekih budućih generacija i novih jedinstvenih momenata. Onih koji danas preplavljuju društvene mreže zbog Jasikevičiusa trenera. Tek nešto više od dvije godine nakon što je postao samostalni stručnjak.
Kao playmaker, uvijek je volio imati dobro raspoređene igrače na terenu i znao prepoznavati situacije u kojima može kazniti protivnika. Njegova prednost kao trenera je ta što je imao priliku osvajati titule u dva potpuno različita stila. Pini Gershon je bio tip trenera koji je omogućavao igračima više slobode, dok je Obradović vrlo sustavan, ali dopušta da se izgradi igra unutar tog sustava. I nakon što se morao prilagođavati kao igrač, ista stvar dočekala ga je kao trenera.
''Znao sam da će biti dobar trener u budućnosti – jedan od najboljih u Europi'', rekao je Obradović netom prije njihovog prvog trenerskog okršaja.
Genij, a ne luđak
I nije dugo trebalo čekati da zasja. Jasikevičius je ove sezone sa Žalgirisom napravio pravo čudo. S drugim najmanjim budžetom u Euroligi odveo je momčad na Final Four po prvi put nakon 1999. godine pobijedivši u četvrtfinalnoj seriji favorizirani Olympiacos. I to na kakav način, modernom i organizacijskom košarkom u kojoj sudjeluje što više igrača.
Jasikevičius je kao trener napravio jako dobar posao time što je objasnio igračima da svih 12 moraju ići istim smjerom, a da je to proces koji traje. Ako već neko vrijeme pratite njegove utakmice, sigurno ste barem jednom pomislili da se radi o luđaku uz aut liniju. Budući da je između ludosti i genijalnosti vrlo tanka linija, kod njega se one isprepliću u jednom čovjeku. Razlika u tome je što Jasikevičius nije lud, nego je genij.
Četiri puta je ove sezone pobijedio Olympiacos, a svaki put nakon toga tvrdio je da postoji samo sutra. I kao nagrada je stigao Final Four. Ali zato što je uspio kod igrača postići da vjeruju u ono što rade i istovremeno se prilagođavati situacijama na terenu pa je tako izvukao maksimum od dvojice svojih bekova, Micića i Pangosa, koji su svojim asistencijama izludili obranu Olympiacosa.
Jasikevičius je potpuno razoružao svog kolegu s druge strane lažnim akcijama i postavljanjem blokova za vanjske šutere (poput Milaknisa) koji se dobro snalaze u tim situacijama i nakon toga dolazio do lakih poena ili otvorenih šuteva. Puno kretanja i puno pick and rolla koji izgledaju odlično kad imate strpljive i nesebične igrače, odnosno trenera koji je u stanju izvesti i trik tako da morate braniti više akcija istovremeno.
Uvijek će ga pamtiti kao legendarnog igrača, ali kako je počeo stvarati svoju trenersku karijeru, mogli bi dobiti i velikog trenera. Čini nam se da je ovo tek početak. Početak jedne nove grandiozne karijere koja ima sve temelje da postane besmrtna. Jasikevičiusove suze radosnice govore više od svega. Govore koliko taj čovjek živi košarku.
Sarunas Jasikevicius in tears.
— Sportando (@Sportando) April 26, 2018
What a moment pic.twitter.com/I24dSGnvG6