Prošle godine dogodila se jedna košarkaška anomalija, ako je tako možemo nazvati. Eurobasket se po prvi put od našeg osamostaljenja odigrao bez hrvatske košarkaške reprezentacije.
Iako se mora priznati da su naši reprezentativci u Sarajevu sami propustili svoju priliku, isto tako ne možemo pobjeći od činjenice da bismo na natjecanju vjerojatno bili da nije bilo suludog FIBA-inog sustava natjecanja.
Ne možemo zaboraviti taj Cipar
Naime, igrale su se kvalifikacijske skupine od po četiri momčadi, gdje su tri prvoplasirane izborila put na natjecanje. No, četiri domaćina, s izravnim plasmanom na natjecanje, su također bili u ždrijebu.
Ta suluda i nemoguće objašnjiva ideja nekog genijalca iz FIBA-e dovela je do situacije da je naša reprezentacija završila u skupini s Ciprom, čime smo postali skupina gdje trećeplasirani neće ići na prvenstvo. Tako je Hrvatska s tri pobjede i tri poraza ostala kod kuće, dok su neki na prvenstvo otputovali i s omjerom 2-4. Iz naše skupine otišao je i Cipar, s dominantnim omjerom 0-6.
Dok se to sve događalo, mnogi su, pa tako i autor ovog teksta kroz jedan od svojih ranijih, javno postavljali pitanje zašto četiri domaćina nisu mogli biti postavljeni u jednu revijalnu skupinu, čime bi dobili potrebne utakmice u FIBA prozorima, a ne bi utjecali na one koji se međusobno za nešto nadmeću.
FIBA je ipak došla pameti
I čini se da je FIBA došla pameti, budući da se trenutno igraju kvalifikacije za ženski Eurobasket 2027. godine, gdje Hrvatska stoji jako dobro, a u jednoj od skupina nalaze se Litva, Finska, Švedska i Belgija.
To su domaćini natjecanja, a međusobno će odigrati po dvije utakmice, čime će dobiti svoj mali revijalni ligaški turnir.
Upravo ono što je FIBA jedino mogla i trebala napraviti u kvalifikacijama dvije godine ranije. Zašto nije i kako je taj genijalni inovator uspio nagovoriti ostale da se slože s onim sustavom kvalifikacija, nikad nećemo saznati.