„Vjeruj mi, čista je utopija da netko može maknuti Danka Radića iz Hrvatskog košarkaškog saveza. Postavio je svoje ljude u svim županijama te na sve vitalne pozicije u Savezu i nitko mu ništa ne može“, rekao mi je jučer jedan od članova srebrne momčadi iz Barcelone 1992. iz član udruge 'Generacija Barcelona '92. plus' koja je prije šest godina tražila njegovu smjenu.
No, ono što je posebno zanimljivo jest podatak kako su svi HR velikani s liste 'Generacija '92. plus', koji su 2005. zbog loših igara A vrste bili potpisnici promjena u košarci i koji su tražili smjenu Danka Radića, na ovaj ili onaj način u godinama koje slijede „kažnjeni“ ili bolje rečeno marginalizirani. Te 2005. Radić je i službeno postao predsjednik HKS-a iako je godina prije toga kao 'siva eminencija' te član Upravnog odbora donosio ključne odluke.
Vjeruj mi, čista je utopija da netko može maknuti Danka Radića iz Hrvatskog košarkaškog saveza
Primjerice Danko Cvjetićanin, glasnogovornik 'Generacije Barcelona '92. plus' i začetnik ideje za promjene u hrvatskoj košarci, ignoriran je od strane HKS-a svaki puta kada je bilo prilike. Čak niti podatak kako je godinama NBA skaut – koji bi zasigurno bio od velike pomoći HR košarci – nije mu pomogla.
Veljko Mršić je zbog nekih izjava u medijima o mutnim poslovima Danka Radića (kada je Radić bio sudac) i jedne menadžerske agencije - kada su ga kao igrača nagovarali da prijeđe kod njih 'a on će mu redovito darovati slobodna bacanja' - godinama bio na sudu s današnjim predsjednikom HKS-a. Navodno je taj spor iza njih, ali ožiljci su ostali...
Aco Petrović je od akcije Eurobasket 2001. u Turskoj, kada je preko noći smijenjen zbog šokantnog poraza u četvrtfinalu od domaćina, na 'crnoj listi' Danka Radića. Netrpeljivost Petrovića i Radića - koji su također godinama bili na sudu - otišla je toliko daleko da je Aco nakon svakog tendencioznog suđenja ili tehničke pogreške koju bi dobio kao trener Cibone, Zadra ili Cedevite – indirektno prozivao Savez i Danka Radića. Je li Aco bio u pravu znaju samo vrsni poznavatelji košarke koji poznaju tematiku prepucavanja na relaciji Radić-Petrović...
Stojko Vranković, bivši kapetan Hrvatske i jedan od najvećih boraca za samostalnost Hrvatske dok je početkom 90-ih igrao u NBA-u, razočaran odnosom prema njemu te ignoriranjem od strane Saveza i općenito ljudi koji vode našu košarku navodno je odlučio s obitelji preseliti u SAD.
I tako bismo mogli nabrajati unedogled te bismo došli do zaključka kako nitko od naših proslavljenih igrača iz zlatnih generacija ne participira u radu stožera A reprezentacije. Dva puta po sedam dana, koliko je na treninzima u posljednje dvije velike akcije proveo Toni Kukoč, ipak je bilo dio prijateljskog dogovora Vrankovića i Kukoča.
No, u oko bode činjenica kako na listi 'Generacije Barcelona '92. plus' kao potpisnik nije bio upravo Josip Vranković što smo i provjerili kod nekoliko potpisnika kojih je bilo 20-ak. Navodno Joke nije želio dati potporu svojim kolegama i očito je zbog toga postao Radićev miljenik.
Kalio se u Širokom – gdje mu je vjerojatno u transferu pomogao upravo Radić koji je blizak s predsjednikom kluba Antom Sutonom - a nakon što je senzacionalno osvojio titulu BiH prvaka Radić ga je u ljeto 2007. 'toplo preporučio' Ciboni. No, u euroligašu visokih ambicija kao što je Cibona – gdje je u dva navrata bio igrač koji je ostavio dubok trag – nije se najbolje snašao i već u prosincu je smijenjen.
Nakon toga kreće uspon Vrankovića u reprezentaciji Hrvatske na mjestu trenera, dobio je 'za probu' B vrstu (s tada 22-godišnjim Tomićem, 24-godišnjim Simonom, 26-godišnjim Rančićem, zatim Žorićem, Stipčevićem i ostalima) - gdje su testirani mnogi igrači koji će kasnije upasti u najbolju reprezentaciju - s kojima je 2009. na Mediteranskim igrama osvojio zlatnu medalju što je Radiću očito bilo dovoljno. Čak niti podatak kako je većina glavnih reprezentacija na Mediteranskim igrama igrala sa selekcijama U-20, koje su se pripremale za EP U-20, nikome nije bila važna.
Tada je Radić očito shvatio kako je Joke - koji je kao igrač bio poznat kao miljenik navijača zbog svoje borbenosti - najbolji izbor! Čak niti sugestija dotadašnjeg izbornika Jasmina Repeše, kako bi novi izbornik trebao biti njegov dotadašnji pomoćnik Dražen Anzulović 'koji je prošao trogodišnji program' nije se dopala velikom bossu Radiću pa je preko Stručnog savjeta – u kojem naravno sjede sve redom njegovi ljudi – izabran Vranković.
Sada kada je nakon dvije velike akcije i katastrofalnih igara te poraza od Makedonije, BiH i Grčke te mučenja protiv Finske i Crne Gore jasno kako Radić prerano 'bacio u vatru' Vrankovića – koji nije dorastao vođenju reprezentacije - odmah se oglasio iz Litve za jedinim i već viđenim rješenjem. Radić na kormilu A vrste ponovno nakon 2005. i šokantnog poraza od Španjolske u četvrtfinalu želi svog dobrog poznanika iz rodnog Šibenika - Nevena Spahiju.
O odličnom treneru koji je trenutačno slobodan i traži angažman Velimiru Perasoviću niti riječi, kao da ne postoji, a poznato je kako je sam Peras puno puta kroz medije rekao 'kako bi mu bila čast voditi Hrvatsku'. Uoči izbora famoznog Stručnog savjeta 2009. Perasović nije bio u nikakvim kombinacijama iako je tada kao trener Cibone potpisniku ovih redaka rekao: Da su me pozvali na razgovor naravno da bih došao. No, nisu me čak niti pitali zanima li me to mjesto.
Objašnjenje Danka Radića bilo je nešto kao 'ima on previše posla u Ciboni' ili 'nije davao signale da ga zanima'.
Očito je još uvijek na 'crnoj listi'…
No, gotovo dvije godine kasnije apsurd je otišao toliko daleko da je Vranković – nakon smjena Radulovića i Anzulovića - postavljen za trenera Cibone. Pametnome dosta.