Unatoč gubitku Gordona Haywarda na otvaranju sezone i Kyriea Irvinga uoči doigravanja, Brad Stevens odveo je svoju momčad sve do finala Istočne konferencije. Drugu godinu zaredom. Rekli bismo s lošijom ekipom, ali koja igra puno bolje. To je samo jedan od razloga koji nas je natjerao da i drugu godinu zaredom pišemo o tom čovjeku.
Danas i oni površni pratitelji NBA-a znaju za Brada Stevensa. Ipak je teško pobjeći od silne medijske pažnje koja mu se pridodaje. No nije uvijek bilo tako. I nije da Stevens privlači tu pažnju nekim drugim aktivnostima. Štoviše, on je uopće ne doživljava i sam za sebe reći će kako ''apsolutno ne želi sudjelovati u debati'' za trenera godine.
Drugi govore umjesto njega
Stevensu nisu bitni glasovi kolega, od kojih mu ni jedan ove sezone nije dao svoj glas za trenera godine. Za njega je puno važnije kad dobije povratnu reakciju od nekog igrača. Kad mu se netko s kime je proveo cijelu sezonu zahvali na svemu što je napravio za njega.
I zato danas umjesto Stevensa govore neki drugi. Govore oni koji imaju najviše kredibiliteta pričati o njemu, bivši i sadašnji igrači, kao i oni s kojima možda nikad nije radio, ali su itekako upoznati s njegovom kvalitetom.
Vijest kako Stevens nije dobio niti jedan glas od preostalih 29 trenera u ligi za mnoge je bilo iznenađenje, dok ima i onih koji su ostali u šoku. Jedan glas je čak dobio i Doc Rivers za svoj posao u LA Clippersima. Ali, Stevensa to ni najmanje ne dira niti je ikome zamjerio, njegove misli ionako su s momčadi koja se priprema za nove pothvate.
Umjesto Stevensa, svoje mišljenje putem društvenih mreža izrazili su njegovi bivši igrači Evan Turner, koji je zbog njega zaradio ugovor od 70 milijuna dolara (70 milijuna za Turnera?!) i Isaiah Thomas, koji više nikad neće imati sezonu kao u Bostonu.
''Nemoguće da Brad Stevens nije dobio nagradu za trenera godine. Bez nepoštovanja prema drugima, ali on je daleko najbolji trener u NBA-u'', izjavio je Thomas, koji je zbog Stevensa prošle godine završio u top 5 u izboru za MVP-a.
''Ni jedan glas za trenera godine, no svejedno je izborio završnicu Istočne konferencije'', poručio je Evan Turner.
Zapanjujući rast
I to je ono što najviše znači Stevensu. Uostalom, svaki normalni trener reći će vam da nema većeg priznanja za njegov rad. Još prošle godine pisali smo kako se radi o opakom natjecatelju koji izvlači maksimum iz svojih igrača, ali to je bilo lani. Stevens je danas na novom nivou. Razini koja je za mnoge nedostižna tijekom cijele karijere.
U pet godina uspio je pretvoriti Boston Celticse od lottery momčadi do ekipe koja se s pravom može nadati najvećim stvarima. Pa uskoro i napadu na titulu. Njegov rast, zajedno sa Celticsima je zaista zapanjujući.
Karijeru je započeo kao volonter na sveučilištu Butler, gdje mu se otvorila prilika da postane pomoćni trener nakon što je njegov prethodnik optužen za unajmljivanje prostitutki. Zarađivao je 18.000 dolara godišnje trošeći oko 14 sati dnevno snimajući obrambene postavke. Znate kako je nazvao taj period svog života? ''Godina u kojoj sam uživao najviše dosad.''
Godine 2007. postao je prvi trener Butlera nakon što je Todd Lickliter prešao na sveučilište Iowa. U svojoj prvoj sezoni ostvario je omjer 30-4, da bi tijekom sezone 2009./10. upisao 33-5 i odveo svoju momčad do senzacionalnog uspjeha i utakmice za NCAA prvaka. Zajedno s njim u tom pohodu bio je i Gordon Hayward, koji je umalo pogodio s centra za titulu.
''Najbolji sveučilišni trener''
''Danny i ja bili smo na tribinama gledajući utakmicu'', otkrio je nedavno suvlasnik Bostona Steve Pagliuca za ''Business Insider'' te nastavio:
''Prije nego što je počela utakmica, Danny mi je rekao: 'Pogledaj dolje na parket. Tamo je najbolji trener u sveučilišnoj košarci.' Rekao sam: 'Naravno, pa dole je Mike Krzyzewski.' On je rekao: 'Ne, to je Brad Stevens.' To je bilo 2010. godine.''
Godinu kasnije ponovio je isti uspjeh s još lošijom momčadi. Ovaj put izgubio je finalnu utakmicu od Connecticuta. No tada je u momčadi njegov najbolji igrač bio Shelvin Mack, koji je u NBA-u dosegao vrhunac igrajući pretežito u ulozi rezervnog playmakera. S druge strane je, primjerice, bio Kemba Walker, ali i još nekoliko danas prosječnih NBA igrača (Jeremy Lamb, Shabazz Napier).
Stevens je ostao još dvije godine na Butleru, ni u ludilu ne pomišljajući kako će uskoro doći ponuda života. U trenucima dok je dobivao ponude drugih sveučilišta, među kojima se isticala i ona UCLA-a od tri milijuna dolara godišnje, Danny Ainge odlučio je povući potez.
Ainge je dobro prostudirao po koga ide i zašto ide, jer na sve njegove odluke treba gledati dugoročno. Prije toga riješio se posljednjih veterana u momčadi (Piercea i Garnetta), izvevši sada već kultnu pljačku Brooklyna i tako omogućivši mladom i talentiranom treneru da krene stvarati sustav u tišini i bez ikakvog pritiska.
Najveća zvijezda momčadi
Sustav kojem pet godina kasnije zavidi više od pola lige i sustav koji je od bivšeg pomoćnog sveučilišnog trenera stvorio čovjeka koji je među najboljima u svom poslu. Bez da je ikad prije imao dodira s NBA-om i njegovim establišmentom. I to je možda najveći trn u oku mnogim dugogodišnjim NBA djelatnicima. No Stevens je danas zvijezda samo zbog jedne stvari – zbivanja na parketu. A jačeg argumenta od toga nema.
Njegova najveća odlika je što vrlo vješto prenosi svoje ideje igračima i što ima sposobnost uvjeravanja u iste. Ono što Terry Rozier radi ove sezone je u neku ruku suludo. Do ove sezone nije imao ni jednu utakmicu u karijeri s 20+ koševa, niti jednom nije startao u petorci i bio je na glasu kao ''indijanac'' koji ne zna stati na loptu.
Danas je drugi igrač iza LeBrona Jamesa po broju poena i asistencija u četvrtoj četvrtini u doigravanju i playmaker koji je uspio usred serije s Philadelphijom provesti 115 minuta na terenu bez ijedne izgubljene lopte.
Aaron Baynes je od backup centra s 15 minuta u prosjeku, koji ni u snu nije šutirao trice, dogurao do startnog centra u finalu konferencije s 43,8 posto šuta za tricu (1,4 po utakmici) u jednoj playoff seriji. Neki ga zbog toga ističu i kao x-faktor u seriji protiv Clevelanda. Ponavljamo, lani je bio rezerva Andreu Drummondu.
Za Tatuma bi trebali cijeli jedan tekst, a radi se o tek trećem najboljem rookieju ove sezone, ali onom koji je jedini preostao u doigravanju i prvi nakon nekog tipa po imenu Lew Alcindor koji je u svojoj prvoj NBA sezoni spojio sedam utakmica zaredom s 20+ koševa u playoffu.
Čovjek koji pomiče granice
Nakon što je svoju debitantsku sezonu završio s omjerom 25-57, Stevens je u svakoj idućoj sezoni pomicao granice. Pa čak i ove sezone kad su svi već otpisali Celticse zbog velikih problema s ozljedama. Zamislite samo kako bi izgledala svaka momčad da joj prije doigravanja oduzmete dva najbolja igrača. I onda na to nadodajte još nekoliko ozlijeđenih u rotaciji. To ni jednom Popovichu nije uspijevalo za rukom.
Stevens je trenutno na omjeru 221-189 u regularnoj sezoni i 19-21 u doigravanju, što je vrlo impresivno kad pogledate rostere i popise ozlijeđenih ili načetih igrača u tom periodu. Zadnji podvig stigao je protiv mlade, ali u tom ''matchupu'' favorizirane Philadelphije.
Nažalost po fanove Sixersa, Stevens je Proces rastavio na proste faktore, a Brownu dao do znanja da preko Celticsa vodi put ka finalu. Ako će to uopće biti moguće izvesti kad se kompletira cijela momčad. Nemojmo zaboraviti da je Stevens ove sezone imao sve zdrave igrače nešto više od pet minuta. Da, i mi se sve više pitamo kako će izgledati kada Boston istrči u punom sastavu.
Sve ovo pišemo jer je nevjerojatno da se u ovo doba sezone jedna momčad našla među četiri najbolje, a da je najveća zvijezda 41-godišnjak na klupi. Da netko bez pokazivanja emocija proživi krucijalnu akciju u trećoj utakmici protiv Sixersa dok oko njega svi luduju. Da netko bez samopromocije uživa u svakoj utakmici i da više od svega voli situacije u kojima mora izvlačiti nemoguće. To je Brad Stevens, genijalac i revolucionar, čovjek koji je već počeo mijenjati košarku.