Košarka
Košarka

Kako god naši košarkaši odigrali u finalu, trebamo na njih biti ponosni

3. srpnja 2022. godine, hrvatska reprezentativna košarka pala je na dno. Dvije godine kasnije, na utakmicu smo od Olimpijskih igara.

Danko Branković (Foto:Afp)

U uvodnoj rečenici članka spomenut je 3. srpnja 2022. godine. Hrvatska je tog dana u Rijeci izgubili utakmicu od Finske, u prvom krugu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Utakmica je to u kojoj je Hrvatska dvije minute prije kraja imala 78:70 te ulaznicu za drugi krug kvalifikacija. Do kraja susreta Hrvatska je pogodila jedno od devet slobodnih bacanja te promašili nekoliko šuteva u napadu, a Lauri Markkanen pogodio je četiri sekunde prije kraja tricu iz kuta za konačnih 79:81.

Bili smo na dnu s kojeg se teško vidio izlaz

Hrvatska reprezentativna košarka je tog dana pala na najveće dno od osamostaljenja. Ispadanjem u prvom krugu ovih kvalifikacija morali smo u pretkvalifikacije za Europsko prvenstvo, za natjecanje koje nikad nismo propustili.

Ta ista Finska sredila nas je dva mjeseca dana kasnije i na za nas dotad nelošem Eurobasketu, a to je bio kraj izborničkog mandata Damira Mulaomerovića.

Aco Petrović postavio je još jednom svoja leđa te privremeno je preuzeo reprezentaciju i te pretkvalifikacije odradio, ali na kakav način. Još jednim završavanjem ispod Poljske pa tek preko najvećih košarkaških liliputanaca, Republike Irske i Luksemburga, do kvalifikacija.

Te posljednje navedene bile su prve utakmice Josipa Sesara kao izbornika, čovjeka koji je uzeo našu košarku u najtežem trenutku.

Šteta samo što Petrović nije ostao nakon što njegov favorit za izbornika nije izabran, budući da je čovjek kakvog trebamo u hrvatskoj košarci. No, morali smo dalje bez njega.

Turska je za hrvatsku košarku značila sve

Onda je došao kolovoz 2023. godine i Turska, olimpijski pretkvalifikacijski turnir, šansa za barem nekako buđenje. Sesar je uspio okupiti najbolje što je u tom trenutku imao na raspolaganju.

Redom su pali Belgija +31, Švedska +32 i Nizozemska +8 te Ukrajina u polufinalu, s 15 poena razlike. No, kraj svega toga čekala nas je domaćin Turska, s velikim Atamanom na klupi.

Sesarova momčada odigrala je najbolja utakmicu Hrvatske još od pobjede protiv Španjolske na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Sjajni Turci pali su rezultatom 84:71 i hrvatska košarka bila je probuđena.

Preko trnja do prilike kakvu ni najluđi optimisti nisu očekivali

Ta Hrvatska danas će odigrati utakmicu koja ih može odvesti na Olimpijske igre u Pariz.

Dvije godine i četiri dana nakon što smo se našli na dnu, možemo napraviti čudo, ali još jednim domaćinima moramo napraviti ono što smo napravili Turcima prije 11 mjeseci.

Dečki su zaslužili podršku za sve što su napravili otkako je Sesar postao izbornik.

I što god se dogodilo, zaslužuju samo naš naklon, jer Hrvatska ponovno u velikom broju prati košarku i vjeruje našoj momčadi.

Ono najvažnije dolazi u studenom

Ako uspiju, uživat ćemo u olimpijskoj košarci, u još barem tri ovoljetne utakmice ove sjajne momčadi.

Ako ne uspiju, nije katastrofa, važno je da smo tu, a ono najvažnije dolazi 21. i 24. studenog. Utakmice protiv Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Eurobasket.

Te dvije utakmice moramo biti bolji od naših susjeda ili ćemo po prvi put od osamostaljenja ostati bez Eurobasketa.

Naša reprezentacija bit će tamo bez NBA igrača, što su trenutno Zubac i Šarić, vjerojatno Matković i Šamanić, koji su zbog potencijalnog NBA ugovora propustili ovaj turnir. No, imamo ovdje momke koji su pokazali da mogu.

I nemamo ništa protiv da to pokažu i protiv Grčke pa da na Olimpijskim igrama nakon Rio de Janeira ponovno imamo predstavnike u tri muška momčadska sporta. 

Naprijed dečki, pa kako bude!