Završila je jedna turbulentna era New York Knicksa. Era u kojoj su prije šest i pol godina iskrcali pravo bogatstvo za najboljeg igrača kojeg su imali još od vremena Patricka Ewinga i koji je trebao postati novi heroj Madisona. Era u kojoj čak ni najtrofejniji trener svih vremena nije bio od pomoći. Doduše, u puno drugačijoj ulozi, ali gdje njegov triangle offense nikada nije zaživio i s kojim je nestao jedan silan uteg. Sumorna era koju će što prije htjeti zaboraviti.
Anthonyjeva ostavština u Knicksima
S druge strane, voljeli mi ili mrzili Carmela Anthonyja, on je jedan od najboljih košarkaša koji je ikad nosio dres Knicksa. U šest i pol sezona, koliko je proveo na tom rollercoasteru, tri puta je odveo momčad u doigravanje prije nego što je postala potpuno disfunkcionalna. Priuštio je Knicksima i najbolju sezonu unatrag 20 godina (54 pobjede u sezoni 2012/13) te postavio novi rekord MSG-a sa 62 koša.
Tog 24. siječnja 2014. Melo je ispisao povijest srušivši Bernarda Kinga za dva poena. Bila je to sigurno jedna od njegovih najdražih večeri u New Yorku, kada je dobio i ovacije prepunog Madisona. No, iste te ovacije nisu mu se svidjele koju godinu ranije kad se pojavio Linsanity. Jedino vrijeme kad je pao u drugi plan za vrijeme svog boravka u Velikoj jabuci. Epilog svega znate, Lin je ubrzo morao napustiti grad, jer ipak nisu svi bili njegovi fanovi.
Ta taština i danas visi nad Anthonyjevom glavom, ali to više nije nešto o čemu Knicksi trebaju razmišljati. Ne više. Valjda im je jedno iskustvo s takvom zvijezdom bilo dovoljno. Teret je to koji će od nove sezone htio ili ne htio morati nositi Billy Donovan, jer ne kliknu li ega nove velike trojke u Oklahomi, on će se prvi naći na udaru. To mu je servirao Sam Presti, koji je bacio sve karte na stol ne bi li nekako održao momčad u post-Durant eri.
Knicksi u Anthonyju nikad nisu dobili igrača kojeg su istinski željeli. Pa čak i kad je bio najbolji strijelac lige ili prvi put u 13 godina donio pobjedu u jednoj seriji doigravanja. Da nije bilo čuvene blokade Roya Hibberta, možda bi danas imao nešto veću ostavštinu. Ali sveukupni dojam ne bi bio puno različitiji. Melo je bio i ostao igrač koji je više pazio do svog statusa i kako financijski što bezbolnije osigurati budućnost svojih nekoliko naraštaja. I u tome je uspio.
Glamur i miris novca ispred pobjeda
Da je Anthony kojim slučajem htio biti konkurentniji u borbi za naslov, napustio bi New York 2014. i potpisao za manji iznos s Bullsima. Možda bi danas imali sasvim drugačiji poredak Istoka. Međutim, svijetla New Yorka i činjenica da je svojim ostankom (unosnim ugovorom) postao drugi čovjek franšize nakon Jamesa Dolana, bili su dovoljni za prevagu. Navodimo to iz razloga što smatramo da je taj moment bacio Knickse u još dublju provaliju.
Nakon toga klub je postao taoc dva ega i dvije persone čiji je odnos bivao sve gori. Poput dvojice tvrdoglavih jaraca od kojih niti jedan nije htio popustiti, a kao najveća kolateralna žrtva ispali su Knicksi i njihovi vjerni navijači. Zbog toga i cijele štete koju su nanijeli, momčad tek sada kreće od nulte točke. Točke gdje je trebala biti prije par godina. Ali kažu da za dobre stvari nikad nije kasno. A odlazak Anthonyja za Knickse je upravo to – prilika za novi početak.
Novi početak i za Knickse i za Mela. Ukoliko riješi bračne razmirice, a navodno se silno trudi, možda se u Anthonyju probudi želja za pobjedama. I obranom. Međutim, sve to treba uzeti s rezervom. Promjena koja će uslijediti bit će radikalna. Igrač koji je naviknuo imati loptu u rukama i uzimati zadnje šuteve odjednom mora naučiti biti druga ili treća opcija. I pritom se podrediti sustavu. Isto tako tempirana je bomba u svlačionici i kandidat za raspad sustava, a znamo kako su prolazile elegantnije zvijezde u paru s Westbrookom.
Porzingis i neki novi klinci
Zasad ćemo pustiti Oklahomu po strani, tijekom sezone će biti dosta prilika za analize i prognoze novooformljene super-momčadi. Umjesto toga, okrenut ćemo se osiromašenim Knicksima. Neki su im već zaželjeli ''sreću'' tako što su im odali počast nakon smrti. Da stvar bude paradoksalna, budućnost je momentalno jednako bolna i uzbudljiva. Bolna jer će se i dalje morati trpjeti porazi i strpljivo čekati razvoj mladih igrača, a uzbudljiva jer ćemo konačno vidjeti Porzingisa puštenog s lanca.
Dileme više nema. Knicksi su od nove sezone momčad Kristapsa Porzingisa. Nećemo ni pomišljati što bi bilo da je Phil Jackson i to uspio uništiti prije nego je zalupio vratima. Iako se 22-godišnjak našao u nesuglasicama i s aktualnim trenerom Jeffom Hornacekom. Ipak, obje strane su spremne ostaviti svu dramu iza sebe i okrenuti se novom početku. I to je ispravan put. Samo svježim startom se može krenuti u drugom smjeru, a Knicksima je potrebno sve suprotno od onog što su dosad radili.
Unatoč tome što su vratili Hardawayja Jr. za enormno veći iznos nego kad je prvi put nosio dres New Yorka, ljudi koji vode klub trebali bi dugoročno graditi momčad oko Porzingisa, Hernangomeza i Ntilikine. Hernangomez je već lani pokazao kako može biti regularan starter te je korisniji od Noahe i O'Quinna. Dolazak Kantera malo je zaoštrio konkurenciju, ali on zbog svojih obrambenih nedostataka ne može uskočiti u prevelike minute.
Ne u one koje bi trebao dobiti Hernangomez, koji je prošle sezone postao tek drugi rookie u zadnjih 30 godina koji je prema naprednoj statistici (za 36 minuta) bio na prosjeku od minimalno 15 poena i 13 skokova. Prvi je Shaquille O'Neal. To samo govori o potencijalu Willyja Hernangomeza. Makar obratite pažnju i na Juancha u Denveru, mogao bi postati strašan igrač.
I dok se za Hernangomeza može očekivati veća produkcija, Ntilikinu treba čekati. Pozicija playmakera je sama po sebi vrlo zahtjevna, a kad se radi o 19-godišnjaku koji nikad nije igrao na ovakvoj razini, onda oscilacije dolaze pod normalno. Pred njim je dug period školovanja i očvršćivanja. Srećom pa su Knicksi osigurali dvojicu veterana na njegovoj poziciji, Ramona Sessionsa i Jarretta Jacka, a koji svojim iskustvom i racionalnošću mogu puno pomoći na tom polju.
Još kad bi otišao James Dolan
No, ako bi sada trebali odgovoriti na pitanje ima li u New Yorku nedodirljivih, samo Porzingis spada u tu kategoriju. To ne znači da tijekom naredne sezone još netko ne može postati. Ova momčad konačno se neće morati opterećivati potencijalnim serijama poraza. Tome je ionako svjedočila zadnjih sezona, samo ovaj put postoji iznimka da nitko od njih ne očekuje da stvari profunkcioniraju. Da prorade odnosi koji su već od starta bili osuđeni na propast. A to je put koji može izbaviti Knickse. Samo da Dolan opet ne poludi.
Nekako smo dojma da je on posljednji dio slagalice koji treba nestati. I posljednji koji stoji na putu prijelaza iz opskurnog u vjerodostojno. Ipak je Dolan odgovoran za Jacksonovo skupocjeno mučenje i micanje legendi iz dvorane koje se ne slažu s njegovom politikom. Takvoj politici nije mjesto ni u jednom klubu i za neko potpuno ozdravljenje bojimo se da će biti potreban i Dolanov pad.