Razmišlja li Zlatko Dalić intenzivnije i ozbiljnije nego ikad o napuštanju klupe hrvatske reprezentacije? To se pitanje može postaviti nakon informacija koje su procurile da ne namjerava produljiti ugovor prije odlaska Vatrenih na Svjetsko prvenstvo, odnosno da o tome pitanju ne želi razgovarati dok se Mundijal ne završi.
To je tema o kojoj se već tjednima razglaba u nogometnim kuloarima i nije neki novitet, ali priča postaje sve vruća kako se Mundijal približava i mediji će je sigurno sve više obrađivati. To je neizbježno.
Iako u HNS-u često ističu da ugovori i nisu tako bitno, predsjednik Marijan Kustić u nekoliko je navrata istakao da se lako dogovori s izbornikom, situacija je ipak nova, da ne kažem simptomatična. Naime, Daliću se u tijeku cijelog mandata još nije dogodilo da ide na veliki turnir bez ugovora o daljnjoj suradnji, a predsjednik Kustić zadnjih mjeseci slao je signale kako želi i očekuje da se to što prije riješi, ne samo uoči puta na Mundijal, već i dosta prije, pa čak i prije prijateljskih utakmica s Kolumbijom i Brazilom.
Nije se dogodilo i izgleda da se prije Mundijala neće ni dogoditi, tako da situacija postaje sve intrigantnija. Treba napomenuti da Dalićev trenutačni ugovor istječe po završetku Svjetskog prvenstva. To znači da će po završetku zadnje utakmice hrvatske reprezentacije na turniru, nadamo se da će Vatreni što dulje tamo ostati, zašto ne i do kraja, ne bi bilo prvi put, biti slobodan kao ptica.
E, sad, možemo nagađati koji je razlog da se Dalić odlučio za taj potez? Postoji li nešto u pozadini, ima li u ladici neku nemoralnu ponudu ili se samo zasitio izborničkog posla? Možda je u pitanju taktički potez, jednostavno zauzimanje što boljih pozicija u pregovorima ili je Dalić odlučio pokazati mišiće i malo držati na vatri HNS, otprilike kako je on držan na žeravici u ovo doba prije Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji, kada je za vrijeme prijateljskih utakmica s Peruom i Meksikom, također u SAD-u, buknula ona afera oko neuspjelog pokušaja smjene.
Tada je predsjednik HNS-a bio Davor Šuker, a spekuliralo se da je udar pokrenut iz tabora Zdravka Mamića, tada još uvijek alfa i omege Dinama, koji je nekoliko mjeseci poslije postao bjegunac od hrvatskog pravosuđa, no i dalje je bitno utjecao na procese u hrvatskom nogometu, a moć mu je znatno splasnula tek u narednom razdoblju. Do današnjeg dana ostalo je nejasno što se točno zbivalo tih dana u SAD-u i tko je spasio Dalića od dekapitacije.
Dalić je tada bio još brucoš na klupi Vatrenih i sigurno mu je trebala zaštita struktura unutar Kuće nogometa. Teško da se mogao sam othrvati Mamićevu napadu i njegovih pobočnika, koji je tada u HNS-u bilo još podosta. Osam godine poslije Dalić ima nemjerljivo jače karte u rukama i može si dozvoliti luksuz da ode na Mundijal bez potpisanog ugovora o produljenju. Očito smatra da mu to i nije neki rizik, previše je zadužio Kuću nogometa da bi se bojao jednosmjernog prekida suradnje u slučaju lošijeg rezultata ili čak debakla u SAD-u, Kanadi i Meksiku.
Iako je određena nervoza primjetna, opći dojam je da HNS nije u nekoj teškoj panici, nema informacija da je počela ozbiljna potraga za novim izbornikom ili barem izglednim kandidatom, što bi trebalo biti logično u ovakvoj situaciji. To nam sugerira da u vrhu HNS-a prevladava mišljenje da Dalić neće dati ostavku i da po tom pitanju nema pravog straha. Dalić je već naglasio da njegova sudbina nije vezana uz konačno odluku kapetana Luke Modrića ili bilo kojeg hrvatskog reprezentativca, tako da ni tu ne treba tražiti neke poveznice.
Financijski aspekt cijele priče ne treba odbaciti, no Dalić je već nekoliko puta kazao da novac nije njegov pokretački motiv, a da jest, već odavno bi napustio Vatrene jer je imao puno izdašnije ponude, uglavnom s Bliskog i Dalekog istoka.
Možda Dalić očekuje malo bolji ugovor, za koji se procjenjivalo da je oko 1,5 milijuna eura godišnje, možda misli da još uvijek nije dovoljno cijenjen, da se njegov rad i veliki uspjesi nisu dovoljno valorizirali u HNS-u, pogotovo kada se njegova plaća usporedi s izbornicima nekih drugih reprezentacija, koji su osjetno bolje plaćeni, a ni blizu nisu bili tako uspješni, no dojam je da sve to nisu dovoljni razlozi zbog kojih bi se odlučio napustiti Vatrene.
U ovom trenutku čini se da je jedini logičan zaključak kako bi Dalić mogao otići samo u slučaju da dobije vrlo zanimljivu ponudu nekog jakog kluba iz liga petice. Ponudu koja bi mu bila izazov i koja bi ga zagolicala da počne ozbiljno razmišljati o odlasku. Tu mogućnost ne treba odbaciti, no zasad nema informacija da je takva ponuda sletjela na njegov stol, što ne znači da nije, moguće je da je drži u tajnosti. Ako postoji, je li ju predočio predsjedniku Kustiću i kakva bi njegova reakcija bila? Vjerojatno puno nervoznija nego što je sada.