Oni zajedljivi će reći da je previše gledao Toma Hanksa i njegovog Foresta Gumpa. Ako i je, vjerojatno je volio i dokumentarce o elementarnim nepogodama. Jer danas se, za protivničke obrane, pretvorio u jednu od njih...tornado, tsunami, što god. Stoperi koji su ga čuvali dan poslije kad usporavaju utakmicu na dvd-u moraju usporiti na 'frame po frame' (jedna stotinka), ne bi li uhvatili tragove zločina koje učini njihovim vratarima.
'Nemam tehniku kao Brazilac, pa moram trčati dvostruko više od njih da budem dobar kao i oni', znao je Ola izjaviti u medijima. Jean Michel Aulas predsjednik Lyona na njegovu žalost nije pročitao ovu rečenicu nikada. Isto kao što vjerojatno nije ni gledao Olića nijednom uživo, jer da ga je gledao vjerojatno ga ne bi okakterizirao 'nadčovjekom koji trči ko maratonac', a između redaka ubacio pokušaj optužbe za doping.
Nakon utakmice s Austrijom 2008. na Euru Eduardo Da Silva je bio sukomentator na jednoj brazilskoj televiziji koja je prenosila naš sraz s domaćinima. Ola je izašao oko 80. minute, ali nikada i iz glava brazilskih komentatora.
'Oni nisu vjerovali da postoji napadač koji može toliko trčati, ostali su zapanjeni', kroz smijeh je rekao naš Dudu.
No ne mogu se oteti dojmu kako smo opet nekako cinični prema njegovim sposobnostima. Pa se u kontekst uvijek stavljaju samo njegova brzina i izdržljivost. Pa je i jedan od najeminentnijih nogometnih portala goal.com proglasio Schweinsteigera za najboljeg pojedinca bavarskog kluba u dosadašnjem dijelu Lige prvaka. A u emisiji Magazina Lige prvaka u kojoj je toliko igrača dalo intervju nije bilo ni jednog s Olićem, pa ni nakon Lyona. A možda je to zato što 'ima frizuru iz prošlog stoljeća' kako pišu francuski mediji, pa se ona ne uklapa u ekspoziciju svijetla dok kamera snima. Ako je to razlog, razumijemo.
Olić je napadač koji i kada promašuje nećeš dobiti dojam 'da imaš igrača manje u momčadi'. Kako kaže jedan moj stariji kolega 'ma ne možeš se poistovjetiti sa Messijem, to je kao da se s Mozartom usporediš, takvi se rađaju jednom u deset godina. Ali Ola je tip koji nije vanserijski talent, ali je kako i Mamić kaže karakterom ponizio svijet. S njim se običan čovjek lakše poistovjetiti. A i voli čobanac'.
Gušt je danas pisati o Oliću. Jer je taj momak stil.
Kad netko potegne sa 25 metara u rašlje, a ne možete se sjetiti imena napadača sigurno vam neće past na pamet - Inzaghi. Kad netko predribla petoricu i ušeta se u gol sigurno vam neće past na pamet – Alan Shearer. Ali kada se netko ne može sjetiti napadača pa vas pita...'ma frajer ti ima frizuru ko tasmanijska neman...ne mogu se sad sjetit...ali znam da ih je pretrčao trojicu u 20 metara i poslao im još razglednicu iz šesnaesterca prije egzekucije'' , e u takvim ćemo pričama portugalskih turista za dvadesetak godina na našoj obali jednoga dana naći - Olu.
Kada je harao sa Zagrebom HNL-om pod Cicinom paskom povezivali su ga s Juventusom, Deportivom, Barcelonom. Tada je bio vodeći strijelac lige sa Sašom Bjelanovićem. Bio sam 17-godišnji klinac ali se sjećam naslova na drugoj strani novina. 'Kluivert strahuje od Aliena iz Kranjčevićeve', naravno bilo je to u posprdnom tonu. I meni se transfer na relaciji Barcelona – Zagreb tada činio kao pobjeda Mucala na Eurosongu. Pet godina poslije Putin ga je primio u svoje odaje i prikačio mu orden kao najboljem stranom sportašu u Rusiji.
Osam godina poslije? Olić je osam godina kasnije postao – Alien. Za mnoge druge mlade napadače diljem svijeta. Koje preko novina odijevaju u Bayernov dres. Imperator Bavarske je trenutačno samo jedan. Znaju to i Samuel i Lucio. Pa će tako u Madridu nakon argentinskog tanga i sambe, uvjereni smo, upoznati i - halucinacije od slavonskog bećarca.
'Kad mi gledamo njemačku ligu pa Ola zabije gol pa slavi, pa zavrti prstom...kaže onda Marin (Olin brat) – eto to nam je pokazao da okreće rundu. Platit će kad dođe...haha'', otkrio nam je Olin prijatelj Mario anegdotu kod slavlja pogotka. Prema ovoj računici, gotovo svaki vikend u Krčmi Davor pijete na Olin račun. Nadamo se da će i večeras biti taj slučaj.