Motociklistički svijet zavijen je u crno. Shoya Tomizawa smrtno je stradao tijekom Velike nagrade San Marina 5. rujna ove godine. Mladi 19-godišnji Japanac vozio je tek svoju drugu sezonu u Svjetskom motociklističkom prvenstvu, a već je bio jedan od najboljih u Moto 2 klasi, pobjednik prve povijesne utrke ove klase za Veliku nagradu Katara. Nažalost, nije preživio fatalni sudar s De Angelisom i Reddingom.
Motociklizam je iznimno opasan sport. Svaki gubitak kontrole nad motorom i pad dovode do ozljeda, koje mogu biti fatalne ako drugi motocikist naleti na tebe. Nekad je doista nemoguće izbjeći tragediju. No, Tomizawina smrt bila je tek prvi smrtni slučaj u prvenstvu nakon punih sedam godina.
Zaštitna odijela, sigurnije staze i prisebnost današnjih najboljih vozača svijeta pomogle su tome da se smrtni slučajevi u motociklizmu ipak maksimalno prorijede.
Tako nije bilo oduvijek. U povijesti FIM Svjetskog motociklističkog prvenstva, koje je pokrenuto 1949. godine, poginulo je čak 46 motocikista. U istom razdoblju u Formuli 1 poginula su 24 vozača, u Svjetskom prvenstvu relija 26 članova posade (vozač ili suvozač).
Ipak, većina motociklističkih smrtnih slučajeva dogodila se do 1989. godine. U posljednja dva desetljeća osim Tomizawe poginula su još dva vozača, također Japanci: 1993. u Jerezu Noboyuki Wakai, a 2003. u Suzuki nikad prežaljeni Daijiro Kato, jedan od najvećih motociklističkih talenata svoga vremena.
Hrvatske 'staze smrti'
Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća utrke Svjetskog motociklističkog prvenstva vozile su se na vrlo opasnim stazama pa su smrtni slučajevi bili normalna pojava gotovo svake sezone, a nekih sezona znalo je poginuti i više vozača.
Jedna od najopasnijih utrka bila je Velika nagrada Jugoslavije, koja se ponekad zvala i Velika nagrada Jadrana, a vožena je na hrvatskim stazama: od 1969. do 1977. na Preluku kod Opatije, a od 1978. do 1990. na riječkom Grobniku.
Preluk je bio iznimno opasna staza koja uopće ne sliči današnjim stazama, više je to bila ulična utrka. Godine 1974. Billie Nelson izgubio je život na ovoj stazi, da bi 1977. Preluk bio izbačen iz kalendara Svjetskog motociklističkog prvenstva nakon pogibije Ulricha Grafa i Giovannija Zigiotta.
Utrka je prebačena na riječki Grobnik koji nije bio ništa manje opasan, iako puno sličniji današnjim motociklističkim stazama. Godine 1981. francuski motociklist Michel Rougerie smrtno je stradao, a isto se dogodilo i Rolfu Rüttimannu 1983. godine. Grobnik je iz kalendara izbačen nakon 1990. godine.
Najopasnija Spa, najgore godine 1977. i 1983.
Neke staze jednostavno nisu konstruirane za motociklizam. Tako je legendarna belgijska Spa Franchorchamps, jedna od omiljenih utrka Formule 1, u motociklizmu na vrlo lošem glasu, jer su na njoj poginula četiri vozača, više nego igdje drugdje. Posljednja dva desetljeća više se uopće ne vozi na njoj. Monza je uzela trojicu i također više nije u kalendaru. Silverstone je bio fatalan za trojicu i dugo ga nije bilo u kalendaru sve dok nije renoviran uoči ove sezone. Nema više ni drugih utrka na kojima su po trojica gubila život: Ulster GP Isle of man i naš Preluk. Mjesto u kalendaru je izgubio i Hockenheim nakon smrti Ivána Palazzesea 1989. godine.
Što se najgorih motociklističkih godina tiče najgore su bile 1977. u kojoj su poginuli Ulrich Graf, Giovanni Zigiotto, Hans Stadelmann i Piers Forester te 1983. kada su poginuli Michel Frutschi, Rolf Rüttimann, Norman Brown i Peter Huber, po četvorica iste sezone. Godine 1951., 1971. i 1981. poginula su po trojica. Apsolutno najgore desetljeće bile su sedamdesete u kojima je poginulo 14 vozača.
>> VN Aragonije, MotoGP: Briljantni Stoner razbio konkurenciju!
Sigurnije staze, bolja oprema, veće vozačke sposobnosti vozača. Napredak u motociklizmu je očit i vidi se u posljednja dva desetljeća. No, kad vozač padne pod kotače drugih motora samo mu sreća može spasiti život. Nažalost, iz opasnog sporta kao što je motociklizam smrt je nemoguće potpuno iskorijeniti...
Svi smrtni slučajevi tijekom Svjetskog motociklističkog prvenstva:
1949 Ben Drinkwater (GBR) GP Isle of Man
1950 David Whitworth (GBR) GP Spa Francorchamps
1951 Dario Ambrosini (ITA) GP Albi
1951 Gianni Leoni (ITA) Ulster GP
1951 Sante Geminiani (ITA) Ulster GP
1952 Dave Bennett (GBR) GP Bern
1953 Leslie Graham (GBR) GP Isle of Man
1954 Rupert Hollaus (AUT) GP Monza Practice
1954 Dennis Lashmar (GBR) GP Solitude
1956 Derek Ennett (GBR) Ulster GP
1957 Charlie Salt (GBR) GP Isle of Man
1957 Roberto Colombo (ITA) GP Spa Francorchamps
1960 Bob Brown (AUS) GP Solitude
1960 Peter Febrache (GBR) GP Assen
1961 Ron Miles (AUS) GP Dundrod
1963 Marcellin Herranz (FRA) GP Charade
1964 Vernon Cottle (GBR) GP Imatra
1965 Ramón Torras (SPA) GP Barcelona
1969 Bill Ivy (GBR) GP Sachsenring[12]
1970 Robin Fitton (GBR) GP Nürburgring
1971 Christian Ravel (FRA) GP Spa Francorchamps
1971 Angelo Bergamonti (ITA) GP Riccione
1971 Günter Bartusch (GDR) GP Sachsenring
1973 Renzo Pasolini (ITA) GP Monza
1973 Jarno Saarinen (FIN) GP Monza
1974 Billie Nelson (GBR) GP Opatija
1975 Rolf Thiele (BRD) GP Assen
1976 Otello Buscherini (ITA) GP Mugello
1976 Paolo Tordi (ITA) GP Mugello
1977 Ulrich Graf (SUI) GP Opatija
1977 Giovanni Zigiotto (ITA) GP Opatija
1977 Hans Stadelmann (SUI) GP Salzburgring
1977 Piers Forester (GBR) Brands Hatch
1980 Patrick Pons (FRA) GP Silverstone
1981 Michel Rougerie (FRA) GP Rijeka
1981 Sauro Pazzaglia (ITA) GP Imola
1981 Alain Beraud (FRA) GP Brno
1983 Michel Frutschi (SUI) GP Le Mans
1983 Rolf Rüttimann (SUI) GP Rijeka
1983 Norman Brown (NIR) GP Silverstone
1983 Peter Huber (SUI) GP Silverstone
1984 Kevin Wrettom (ENG) GP Spa-Francorchamps
1989 Iván Palazzese (VEN) GP Hockenheim
1993 Noboyuki Wakai (JPN) GP Jeréz
2003 Daijiro Kato (JPN) GP Suzuka
2010 Shoya Tomizawa (JPN) GP Misano