Klub u blizini London Bridgea bio je mjesto slavlja male, ali ponosne hrvatske ekspedicije. Konačno smo dobili olimpijsku pobjednicu i na ljetnim Igrama.
''Prvi put u životu na olimpijskim igrama i odmah zlatna medalja. Da sam mogla zamišljati bolje od toga nisam mogla", rekla je Perković.
U London je stigla u statusu uvjerljivog favorita, jer ove je sezone konkurenciju pobjeđivala gdje god je stigla. Uoči nastupa nije istrčavala s velikim najavama, ali bezgranično samopouzdanje nije mogla sakriti. Samouvjerenost do neba i noge čvrsto na zemlji. Pobjednička formula.
''Ja sam napadala zlato, ali ga nisam htjela napadati u novinama, jer uvijek ima netko odozgo tko bi to možda poslušao i rekao 'e, sad nećeš'. Tako da sam pričekala da Igre završe i evo ga – Imam ga u rukama", izjavila je Sandra.
Slušanje hrvatske himne pred 80 tisuća gledatelja bio je, reći će, nezaboravan doživljaj. Za većinu vječni san, za Sandru realnost sa samo 22.
''Mogu komotno reći da se moj san ostvario, jedino što mi ostaje mi svjetska titula kako bi zaokružila svoju atletsku karijeru, da bi imala znači sve moguće titule osvojene'', objasnila je hrvatska atletičarka.
No, ambicije hrvatske heroine sežu dalje od svih zlata. Sandra i njezin trener Ivan Ivančić žele pomaknuti magičnu granicu od 76,80. Granicu svjetskog rekorda.
''Pa, ja sam još prije rekao da je naš plan do Rija oboriti svjetski rekord. To znači negdje na 77 metara. I mislim da ona ima još dosta rezervi. Mislim da je to realan plan", izjavio je Ivančić.
Posebno, kad znate da se Sandra u atletici vidi još puno, puno godina.
''Imam 22 godine, neću karijeru završiti prije tridesete - ako Bog da, ako sve bude u redu sa zdravljem - tako da je još puno toga", rekla je Sandra Perković.
Djevojka iz zagrebačke Dubrave u Londonu je na čudesan način okrunila svoju mladu, ali već danas grandioznu karijeru. I poslala poruku „ovo je tek početak". Put nije bio lak, naprotiv, ali Sandra se danas ne želi vraćati na loše uspomene. Samo pogled prema naprijed i pomicanju atletskih granica.