Iako su mnogi sumnjali u njegov uspjeh, kada je Hrvatskoj donio zlato nikome više nije smetalo što je podrijetlom Bugarin. Jednostavan i skroman Nikolaj Pešalov postao je hrvatski simbol uspjeha. Oko dobivanja hrvatskog državljanstva najviše mu je pomogao Goran Ivanišević. Bila su to teška vremena za Pešalova, koji je znao spavati i na stolu u uredu Dizačkog kluba Split.
A takva vremena, kaže, opet mu se vraćaju. Živi u Sofiji, naselju Pazardžik u prosječnom dvosobnom stanu. Vijest kako će nekadašnji heroj prodati medalje da bi prehranio obitelj, brzinom munje došla je do Hrvatske.Poslije natjecanja svi pričaju hajde da se slikamo, pa ćemo sve riješiti, ali sve je ostalo na priči
'Ne, sve su ovdje. U ovom trenutku ih nemam namjere prodavati,' priznao je bivši hrvatski olimpijac.
Medalje mu život znače. 28 godina truda, odricanja i napornog treninga. Priču o prodaji započeo je sam.
'Ja sam to ispričao, ali nisam mislio ozbiljno. Htio sam da se čuje za mene gdje sam završio. Tražio sam posao u sportu jer ne mogu biti haker kad sam cijeli život u teretani.'
>> 'Pešalov ima stan u Splitu, neka živi tu, a ne u Bugarskoj'
>> Skandalozno: Pešalov zbog neimaštine prodaje olimpijske medalje
U Hrvatskoj su svi sportaši, kaže, u istoj poziciji kao i on. Naknade za iznimne sportske rezultate za dvjestotinjak hrvatskih sportaša i dalje su samo prazna obećanja. U mnogim državama, čak u Srbiji i Crnoj Gori, zaslužni su sportaši zbrinuti.
'Ljutim se jer se jedno priča, a drugo radi. I zato sam htio pričati gdje sam završio, a što su mi obećavali da će biti,' priznao je.
Hrvatska je Pešalovu pružila odlazak na Olimpijske igre. Na uspjehu mu se odužila stanom u Splitu koji je dobio na korištenje. Nada se kako će ga moći otkupiti po nekim normalnim uvjetima. Novac od Hrvatske više ne dobiva.
'Prije natjecanja, poslije natjecanja svi pričaju hajde da se slikamo, pa sve ćemo mi riješiti, ali sve je prošlo. Sve je ostalo na priči.'
Za ovog 39-godišnjaka karijera je završena. Ozlijedio je rame mjesec i pol prije Olimpijskih igara u Pekingu. Rekreativno vježba tri puta na tjedan.
'Kad sam imao 20 godina u osam sam ulazio u teretanu, a izlazio u deset, jedanaest, dvanaest navečer. I tako svaki dan. Jedino dva, tri dana odmora za Novu godinu. Nema Uskrsa, nema Božića, nema ništa.'
Tražio sam posao u sportu jer ne mogu biti haker kad sam cijeli život u teretani
Ljubav prema sportu prenio je i na djecu. Kći se bavi akrobatskom gimnastikom, a 10-godišnji Simeon trenira nogomet.
Djeca su mu sve na svijetu. No s 250 eura koliko dobiva od Bugarske, jer je i za tu državu osvojio odličje, ne može im priuštiti sve što bi htio. Taj 168 cm visok Bugarin s najvećim odrazom na svijetu, 127 cm iz mjesta, potpuno je drugačiji od ostalih sportaša. Puno je pio i pušio, no unatoč svemu osvajao medalje. Poznatu Pešalovku - kako je zovu u Hrvatskoj, kaže, nikada ne bi ošišao. Njegova snaga leži u njegovoj kosi. No ponestat će i snage ako mu se životni uvjeti ne promijene.
'Sada preživljavam od novca koji sam dobio kao dizač. Supruga radi u jednoj tvrtki. Prosječna plaća U Bugarskoj je negdje oko 200 eura, a da bi preživio treba ti oko 400 - 450 eura.'
Sofija je grad za milijun i pol ljudi, a u njoj živi više od dva i pol milijuna. Čuo je kako se oko njega prepucavaju dvojica gradonačelnika tko će mu pomoći. A ono što bi on htio je postati juniorski trener.
'Da budem mjesec dana u Osijeku, mjesec dana u Rijeci, Zagrebu, Splitu, da mogu pomoći toj djeci. To cijeli život radim i zato nisam ni tražio posao ovdje. Mislio sam da će to biti riješeno i nisam htio da ovdje krenem bilo što raditi i za 15 dana kažem hvala, ja moram u Hrvatsku.'
U Hrvatsku će doći idući tjedan porazgovarati o opcijama kojemu se nude. Bugari mu nude ulazak u politiku, ali onda bi se morao odreći hrvatskog državljanstva, a za to nema srca. Nada se kako će napokon ostvariti snove i dobiti posao u svojoj drugoj domovini.