Osim ako niste vijest u bilo kojem obliku vašeg postojanja na zemlji - kada igrate, ne igrate, šišate se, ne šišate se, brijete se, ne brijete, ozlijeđeni, zdravi, naspavani, nenaspavani...
Teta Ružica je gospođa u kasnim šezdesetima. Ona ne prati sport. Njezin suprug Joža je pasionirani pratitelj sporta. Kako to izgleda u braku skladnog zagorskog para, Ružica je čistila snijeg ispred kuće a Joža je otišao u birtiju. I ovaj novinar je bio u istoj birtiji.
''Čuj znaš kak' sam ljut. Evo Ružica me sad pitala, tak' se zgrozila, čula je na vijestima da ovaj ni' zval' Balića. Ona ti to ne prati al' tak' ju je to naljutilo. Baš sam te došel pitat, pa kak' si taj Goluža to dopusti'', razočarano će Joža Balagović pošteni drvodjelac iz Krapine.
''Ne znam Joža, tko zna što je tu istina, možda nisu na istoj mreži, roaming i to'', u šali ću. Iako roaming i Joža...čisto sumnjam da je pohvatao.
Balić, Balić, Balić. Crtice koje sam skupio u svojoj mladoj novinarskoj karijeri o hrvatskoj rukometnoj četvorci upotpunjuju cijelu situaciju famozne situacije mobitel. Balićev mobitel je kao čudovište iz Loch Nessa, Gojun ga je navodno jedini vidio, ali ne smije pričati o tome.
''On je...takav, drugačiji, igra, trenira drugačije, genij. Ma Balić je dobar čovik, baš dobar'', pričao nam je sa stankama čovjek koji ga vjerojatno pozna bolje od svih - Petar Metličić. Bilo je to u ljeto 2009. kada je Pero završio svoju reprezentativnu priču.
''Šta mi to triba', da se potežem s njima po novinama, sve su ti to igre taštine'', povjerio nam se tada legendarni kapetan. Rečenica je to koja vjerojatno stoji i na vrhu Balićevog jezika.
Javnosti treba žiža oko nečega u rukometu prije velikog natjecanja, treba medijima, treba i rukometnom savezu nekakva ''povuci potegni situacija''.
A Balić? Balić je baš takav lik. Iako to ne želi, svima trebaju nekakve takve situacije oko njega, jer postoji Balić i postoji ostatak rukometa u Hrvatskoj. Drame hoće li ili neće igrati, je li 'potrgan' manje ili više... Uglavnom je 'potrgan' posljednjih godina uvijek se pokrpa i igra.
Nije to kao nekada kada se prije velikog natjecanja nije znao momčadski pobjednik, ali se znao jedan – individualni. Ta je nagrada bila rezervirana za Balića. Valjda je vjerojatno i njemu danas zato puna kapa tih situacija. I susjedi Ružici, iako ne prati ostatak rukometa – samo Balića.
''Bacit ću mobitel nasred bračkog kanala kada završim karijeru. Ako su ljudi prije mogli bez njega, ne razumijem zašto mi danas ne bi mogli'', izjavio je u jednom intervjuu prije dvije godine.
Mogli su ljudi prije bez mobitela, mogla je i reprezentacija do svjetskih vrhova prije pojave Balića, vjerojatno će i poslije. Vjerujemo da može, no kada je Balić bio unutra - znali smo da može. To je jedina razlika.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.