Na slalomskoj stazi alpskog skijališta Rosa Khutor danas su na rasporedu bila nadmetanja u slalomu za slijepe i slabovidne skijaše, stojeće te sjedeče skijaše.
U prvoj vožnji Dino Sokolović je uvjerljivo vodio nad svojim konkurentima u kategoriji sjedećih skijaša, no nažalost u drugoj vožnji nakon desetak vrata morao je odustati. U ciljnoj ravnini Sokolović nije krio svoje razočaranje. Koliko je sportski da njegova kategorija sjedećih skijaša nastupi na totalnoj razrovanoj stazi puna hupsera, a nakon što se niz njene padine spustilo 70-tak skijaša da bi došli do cilja doista trebate imati dosta sreće a ne sportskog znanja.
''To neka ide na dušu onima koji organiziraju ovakva natjecanja na paraolimpijskim igrama. Meni ostaje još samo subotnji veleslalom i vjerujem da bi tu mogao biti među prvih deset skijaša'', zaključio je Sokolović kojemu je medalja bila tako blizu, a ipak toliko daleko.
Damir Mizdrak u konkurenciji 17 slijepih i slabovidnih skijaša bio je na kraju solidan 12.
''Nakon teške prošlogodišnje ozljede bila mi je velika čast da nastupim na ovim Igrama, nije bilo lako no ja i moj vodić Luka Debeljak uspjeli smo odvoziti utrku koja možda ne odgovara mojim trenutačnim mogućnostima, ali kad pogledam one koji su pobijedili svi su to vozači koji su po desetak godina stariji od mene. Dakle, idemo dalje i vjerujem da su pred menom dobri sportski dani, jer mi je tek 23. godine'', zaključio je Damir Mizdrak.
I što na kraju zaključiti. Ostaje na dušu svima onima koji razvijaju alpsko skijanje za osobe s invaliditetom da li je sportski da na jednoj stazi nastupi preko stotinjak skijaša u tri kategorije invaliditeta i dva laufa. Vjerujemo da je vrijeme da se njihovi nastupi razdvoje kako bi se koliko-toliko zadovoljili minimalni sportski uvjeti za one koji četiri godine žive za ovu utrku a onda zbog nečijeg nemara sav trud ode u vjetar.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.