No, kada bimo išli analizirati vrhunske rezultate hrvatskih sportaša, onda bismo zaključili da se oni uglavnom postižu u ekipnim sportovima. U pojedinačnim sportovima ipak su nešto rijeđi. Jer praćenje i ulaganje u razvoj takvih talenata uglavnom pada na leđa roditelja. Tek kasnije, kada dođu rezultati, uključuje se sportske institucije.
>> Piše Ana-Marija Vuković: Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji ovaj veliki talent?
A, ako idemo analizirati još malo dublje, shvatit ćemo da nam veliki rezultati (gledajući unatrag dvadesetak godina) u kontinuitetu nedostaju upravo u baznim sportovima - gimnastici, atletici i plivanju.
Zašto nismo jači u bazičnim sportovima? Poznato je da se upravo s tim sportovima djeca mogu početi baviti u najraniijoj dobi te da su oni, kao što im ime govori, sjajna baza za bilo koji drugi sport.
Ritmička gimnastika u sjeni
Na gimnastiku dijete možete upisati već sa tri, četiri godine. I dok je sportska gimnastika, zahvaljujući Filipu Udeu, Mariju Možniku, Tini Erceg i njihovim sjajnim rezultatima, postala nešto popularnija među djecom, druga grana gimnastike – ona ritmička, još je u sjeni.
Sport, koji je prema mnogima najljepši izbor za djevojčice, i dalje nije dovoljno prepoznat. Rezerviran je samo za djevojčice, trenirati se može početi već sa četiri godine, a nije samo razvoj lijepog tijela, s vretenastim, izduženim mišićima razlog za izbor ovog sporta. Baš kao i u sportskoj gimnastici sjajan je psihomotorni razvoj, motoričke sposobnosti, kooordinacija, brzina, preciznost, lijepo držanje.
No, za ritmičku gimnastiku u Hrvatskoj gotovo da se i ne zna. Osim možda kad se izvještava o predsjedniku Putinu i njegovoj mladoj ljubavnici. Alina Kabajeva je naime, bivša Olimpijska i svjetska prvakinja u ritmičkoj gimnastici.
Razgovarala sam s Melitom Kolarec, trenericom u klubu “Leda” i ona sama kaže da roditelji kada dođu upisati djecu na ritmičku gimnastiku ne znaju puno o tom sportu. Možda znaju oni koji su pratili Olimpijske Igre u Los Angelesu, 1984. Tada je sa ovih prostora postignut najbolji rezultat svih vremena u ritmičkoj gimnastici. Milena Reljin, srpska ritmičarka, osvojila je peto mjesto, a sudjelovala je i na OI u Seoulu 1988. godine i osvojila 9. mjesto. Bio je to ogroman uspjeh, a danas je doslovno, nezamisliv.
Ritmička gimnastika u Hrvatskoj
U Hrvatskoj postoji 15 klubova ritmičke gimnastike, no broj djevojčica koje treniraju u njima je malen. Nešto manje od 1000 djevojčica! U cijeloj Hrvatskoj!
Ritmička gimnastika može se vježbati pojedinačno ili grupno, sa rekvizitima – traka, lopta, obruč, vijača i čunjevi. Kada gledate što rade najbolje na svijetu, pomislite da su se spustile s neke druge planete.
“Velika je razlika između naših ritmičarki i Ruskinja ili vježbačica iz Bugarske, Ukrajine, Bjelorusije”, kaže Melita, također bivše natjecateljica. Sport zahtijeva velike napore, one najbolje u svijetu treniraju po šest sati dnevno, šest dana u tjednu, a treninzi su iznimno naporni.
“S vremena na vrijeme pojavi se u Hrvatskoj neka talentirana djevojčica, kao kod nas u klubu Kala Krpan koja je 2007. godište. S njom se trenira po dva sata dnevno i za sada u svojoj “baby” kategoriji ima izvrsne rezultate”, ističe Melita.
Ruskinje, Ukrajinke i Bugarke tradicionalno vladaju ovim sportom. No, zapažene rezultate posljednjih godina postižu I Kineskinje, Koreanke, Španjolke. Sve su to mnogoljudne nacije sa ogromnom bazom ritmičarki, no svjetli primjer u regiji je Srbija. Tamo samo u klubu Milene Reljin vježba 600 djevojčica.
“U Bugarskoj državno prvenstvo traje pet dana, a kod nas je državno prvenstvo u A programu gotovo za pet sati”, kaže Melita plastično dočaravši kolika je razlika između broja vježbačica.
Tjelesna aktivnost ispred TV-a i raznih 'gadgeta'
No, upravo je zato izvrsna ideja da se djevojčice podijele u rekreativke, C program te zahtijevnije A i B programe. Na taj se način omasovljuje sport, djeca se motiviraju i omogućuje im se natjecanje na svim nivoima u skladu s njihovim sposobnostima.
“U današnjem načinu života gdje većinu vremena djeca provode sjedeći pred tv-om, kompjutorima, tabletima i svim čudima moderne tehnologije, tjelesna aktivnost igra važnu ulogu u očuvanju zdravlja i unapređenju kvalitete života. S tim u vezi, dobro je da djeca odaberu sport prema svojim sposobnostima i afinitetima, da uživaju u tome i zadrže se u dvorani što je moguće duže, a ja imam sreću što su neke gimnastičarke u klubu i po 10 godina”, kaže Melita.
Varaždin i Međimurje ispred Zagreba
Neki klubovi, poput varaždinske “Vindije” odlučili su se na isključivo A program te imaju zapažene uspjehe u mlađim kategorijama, poput Tamare Artić, Tene Mlinarić, Ree Strnad.
Ono što imaju u Varaždinu i Međimurskoj županiji u Zagrebu ne postoji. U vrhunskom gimnastičkom centru uživaju samo u Nedelišču. Međimurska županija uspjela je ono što grad Zagreb nije već 20 godina. Naime, toliko u nečijoj ladici stoji dokumentacija o gimnastičkom centru.
Zato su u Zagrebu djeca koja se bave i ritmičkom i sportskom gimnastikom razasuta po cijelom gradu i treniraju u raznim dvoranama, I baš su bazični sportovi u najvećem problemu. Atletičari već godinama vape za pravom atletskom dvoranom, pa čak i stazom, plivači za bazenima...
Želimo li zaista biti sportska nacija, kako si volimo tepati, onda bi ovakvu situaciju hitno trebali promijeniti. Jer kuća se gradi od temelja, a u sportu su to upravo bazični sportovi.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.