Ispunili smo san, ono o čemu smo maštali četiri godine i razmišljali kakav je osjećaj biti olimpijski pobjednik, kazao je nakon osvojenog zlata u Riju u dvojcu na pariće Martin Sinković. Nova TV bila je na mjestu događaja u Rio de Janeiru, odakle se za Vijesti javio reporter Saša Lugonjić i ispričao prve dojmove o drugoj osvojenoj medalji hrvatske olimpijske ekspedicije.
Martin i Valent Sinković u četvrtak su osvojili zlatnu medalju u dvojcu na pariće na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru na jezeru Lagao di Tijuca ispod brda koje nose znakovito ime Dva Brata (Dois Irmanos).
Povikali smo zajedno 'Ajmo'
Bila je to vrlo uzbudljiva utrka u kojoj su se od početka odvojili hrvatska i litavska posada. Braća Sinković držali su laganu prednost do 1200 metara, a onda su ih prestigli Litavci Mindaugas Griskonis i Saulius Ritter, koji su nakon 1500 metara imali 66 stotinku prednosti.No, u zadnjih 500 metara utrke braća Sinković kao da su sjela u gliser i lakoćom su prestigli Litavce i na kraju slavili sa sekundu i 11 stotinki prednosti.
"Nitko nas u zadnje tri godine nije dobijao zadnjih 500 metara i moram priznati da sam pomislio da ćemo izgubiti kada su nas oni prestigli. Povikali smo zajedno "Ajmo", pojačali ritam i utrošili zadnje atome snage. Očito smo sačuvali barem jedan posto više snage od Litvanaca. Sad da ništa ne učinimo do kraja života nemamo za čime žaliti", kazao je stariji vrat Valent.
Braća Sinković su tek druga braća-veslači u dvojcu koja osvajaju zlato nakon Montreala 1976. i braće Hansen.
"Više ne znam ni kako ući u čamac. Sve o čemu sam maštao sada imam. Jedva čekam da prestane ova gungula, da sredim misli i uživam. Svi oni naporni treninzi, litre znoja, sve se isplatilo s ovim zlatom. Došli smo tu kao favoriti, veći favoriti od Usaina Bolta i pokazali smo da smo najbolji", kazao je Martin Sinković.
Svojom jednostavnošću oduševili novinare
Nešto kasnije gostovali su na konferenciji za novinare na kojoj su također briljirali.
"Ma ne očekujemo da će se išta promijeniti u našim životima, osim u sportskom dijelu. Sada napokon imamo zlato, ono srebro u Londonu nije nam bilo dovoljno, a sada ću sigurno biti mirniji jer sam ostvario ono što sam želio. Želimo nastaviti veslati, branit ćemo zlato sigurno u Tokiju, a možda ćemo trajati i duže", kazao je Martin.
"Slavit ćemo večeras sigurno, a pravo slavlje nas čeka u Zagrebu s obitelji i prijateljima. Sada to izgleda lako, bili smo favoriti i nismo izgubili 30 utrka zaredom, ali toliko je odricanja potrebno za sve ovo. Mnogi niti ne znaju da je u zadnjem dijelu priprema Valentu pukao mišić na nozi, a meni međurebreni mišić što je jako bolno. Sjetio sam se svih ozljeda i teškoća i zato sam i zaplakao nakon utrke. Valentu obično treba petnaestak minuta da dođe do daha nakon utrke, a sada je izašao iz čamca odmah. Znači, imamo još dosta rezerve, ovo nije naš maksimum ", nastavio je Martin.
Sinkovići su priznali da jedva čekaju otići bodriti druge sportaše, posebno košarkaše i Čilića, a zasigurno i boksača Filipa Hrgovića, s kojim su dobri prijatelji.
'Mogu u mirovinu, ali mislim da će još dugo trajati'
Trener braće Sinković Nikola Bralić bio je presretan uspjehom svojih pulena.
"I očekivao sam ovakvu utrku jer je ovo olimpijsko finale. Neki su tempirali formu upravo za današnju utrku i nadali se da ćemo mi kiksati i popustiti. Neću lagati, kad su nas Litvanci prošli u zadnjoj četvrtini staze malo sam se zabrinuo, ali sam odmah vidio kako raste Valentov i Martinov tempo. Prešli su Litvance u samo 10 zaveslaja, a to trenutno na svijetu mogu samo oni", kazao je tvorac hrvatskog veslačkog čuda, koji je u OI u Sydneyu s omercem uzeo broncu, u Londonu s četvercem srebrom, a sada je na jezeru Lagoa di Tijuca stiglo i zlato.
"Misllim da Valent i Martin mogu trajati još dva olimpijska ciklusa, još su mladi i braća su, što je vrlo pogodno. Oni su psihološki izuzetno stabilne osobe i nisam se bojao da se neće pripremiti za utrku. Nama je falilo u završnim pripremama na Peruči taj završni sparing s jakim čamcima, ali nitko nije htio doći. Ostali su imali očito puno bolje uvjete za pripremu, vidjeli ste kako su nam došli blizu", kazao je ovogodišnji dobitnik nagrade Međunarodnog veslačkog saveza za najboljeg trenera.
"Uskoro ću napuniti 65 godina, htio bih nastaviti, ali to će ovisiti o Zagrebačkom sportskom savezu", zaključio je Bralić.