Nogomet
Nogomet

Sretan ti rođendan, Roberto Baggio!

Jedan od najboljih talijanskih nogometaša svih vremena, 'Zlatni repić' Roberto Baggio danas 18. veljače proslavio je 42. rođendan. Prošlo je pet godina otkako je Baggio zaključio svoju karijeru, no njegov trag u nogometu ostat će vječan...

gol expired (Foto:DNEVNIK.hr)

Roberto Baggio proslavio se fenomenalnim driblinzima, savršenim asistencijama, čvrstoćom u duelima i brojnim prekrasnim golovima. Nedvojbeno je bio jedan od najboljih igrača u povijesti talijanskog nogometa, a također i pravi gospodin na terenu, kakvih je danas sve manje.

Svoju karijeru započeo je u Vicenzi, da bi 1985. prešao u Fiorentinu, u kojoj je zabio svoj prvi pogodak protiv tada moćnog Napolija. Baggio je postao slavan kada je 1990. godine prešao za rekordnih 12 milijuna eura u Juventus, što mu Fiorentinini navijači nikad nisu oprostili. U Torinu je proveo svoje najbolje godine, da bi kasnije karijeru nastavio u Milanu, Bologni, Interu i na kraju u Bresci, gdje se i oprostio od nogometa.

Baggio se u karijeri nije naosvajao mnoštva trofeja poput Raula i Maldinija, ali je 1993. godine osvojio Kup UEFA s Juventusom, a 1995. i Scudetto. Proglašen je i najboljim igračem svijeta, po izboru FIFA-e, 1993. godine.

U talijanskoj reprezentaciji iskazao se već na SP-u 1990. godine, kada je kao mladi igrač ulazio s klupe i zabijao važne golove na putu do polufinala. Vrhunac slave, ali i krah doživio je 1994. na SP-u u Americi, kada je sam odvukao Italiju u finale, no onda protiv Brazila promašio ključni jedanaesterac, po čemu ga mnogi nepravedno pamte.

U karijeri je zabio 245 golova, zabijao ih je na tri SP-a, a ostat će u sjećanju i kako je slabašnu Bresciju pod stare dane držao u prvoj ligi isključivo svojim briljantnim igrama. Talijanski obrambeno orjentirani treneri nisu ga voljeli, što je utjecalo na njegovu karijeru i sigurno bi napravio još puno toga da ga nisu toliko sputavali, o čemu je pisao i u svojoj autobiografiji 'Una porta nel cielo'.

Nažalost, Roberto Baggio nakon umirovljenja nije krenuo u trenerske vode, kao mnogi njegovi suigrači s početka devedesetih. 'Zlatnog repića' na terenima možemo vidjeti još eventualno na dobrotvornim utakmicama, na kojima redovito prisustvuje.

Više o