Baš kao što slavni animirani lik u svojim dogodovštinama često povlači frazu „ja sam pametniji od prosječnih medvjeda“, tako je i njemački izbornik uporno pokušavao dokazati kako je lukaviji od ostalih kolega na Euru. "Elf" je došao na Euro s jednom taktikom, a završio ga sa sasvim drugom. Došli su s napadačkom igrom kojom su suparnike tjerali da se njima prilagođavaju, a na kraju su svoju igru prilagođavali Talijanima, koji prije Eura nisu bili u najužem krugu favorita, a na kraju su se sasvim zasluženo plasirali u finale. I možda će ga na kraju osvojiti.
Löw je očito obolio od sindroma koji zna pogoditi trenere kad im se noge odlijepe od zemlje. Želio je biti najpametniji, želio je, valjda, biti najveća zvijezda „elfa“, da svi pričaju o njegovim fantastičnim potezima, sjajnom rotiranju igrača... I na kraju je želio da njegova momčad igra ono što zapravo ne zna igrati. Tu je napravio fatalnu pogrešku kakvu klasni treneri ne bi smjeli napraviti. Možda je želio dokazati da je na razini Franza Beckenbauera, jedinog čovjeka, uz Marija Loba Zagalla, s igračkom i trenerskom titulom svjetskog prvaka.
„Kaiser Franz“ je na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji stigao do naslov svjetskog prvaka tako što je iz utakmicu u utakmicu mijenjao početnu postavu. Primjerice, u polufinalu protiv Engleske potpuno je iznenađujuće ubacio u igru tada mlađahnog Olfa Thona, a u četvrtfinalu protiv Čehoslovačke još mlađeg Andreasa Möllera. Na turniru mu je igralo čak 17 igrača. Beckenbauer je riskirao i pogodio, dok se „Jogi“ Löw kockao - i sve prokockao, kako je to konstatirao visokotiražni Bild. Između riskiranja i kocke postoji bitna razlika. Onaj koji riskira obično ima neke argumente, dok onaj koji se kocka uglavnom se oslanja na čistu sreću.
Beckenbauer ništa nije radio na sreću, bio je apsolutno svjestan kakvu momčad ima u rukama. Löw očito nije s obzirom na taktiku i izbor igrača za polufinale. Uz dužno poštovanje današnjem „elfu“ i koliko god je prije turnira bio hvaljen, čak i od Beckenbauera, ipak je to „tanka“ momčad u odnosu na onu koju su vodile ekstra klase tipa Matthäusa, Littbarskog, Brehmea, Klinsmanna, Völlera, Kohlera, Häßlera... Beckenbauer tada praktički nije mogao pogriješiti. Koga god da je uveo bio bi na razini zadatka. Današnji „elf“ nema tu širinu. Ni blizu. Da ne spominjemo dalju prošlost i Beckenbauerovu generaciju. Ne pamtimo kada Nijemci nisu imali pokrivene bočne pozicije. Današnji „elf“ nema pravog lijevog beka, pa ga zbog nasušne potrebe mora igrati Lahm, koji je na desnoj strani ipak puno bolji. Nema ni lijevog krila. Nema tko probiti po lijevoj strani i zavrnuti lijevom nogom.
To nismo vidjeli na ovom turniru. Zbog toga nema tečnosti u igri, a protiv Talijana ni pravih lopti za Gomeza ili Klosea. Nema ni igrača koji podjednako igraju s obje noge. To je nekoć u „elfu“ bilo nezamislivo. Pitajte Andreasa Brehmea, koji je jedanaesterac u finalu protiv Argentine izveo desnom nogom iako je lijevak. Imao je "obje noge", ali i "muda". I to je možda ključni razlog zašto su prije često odlazili do kraja. Osim toga, ovaj „elf“ su prozvali zlatnim a osvojio još ništa nije. Arogantna pogreška bahatih Nijemaca? Možda. Jer, tko nije osvojio ne može biti zlatni. Takve omaške u prošlosti im se nisu događale.
No, sve se mijenja pa i njemački mentalitet. Da on više nije isti kao prije tridesetak godina, mogli smo se uvjeriti na Svjetskom prvenstvu 2006. Njemačka je na kraju bila treća, a po Berlinu se slavilo kao da je prvak svijeta. Nekoć se u Njemačkoj treća i druga mjesta nisu „pikala“. Nitko ih nije slavio. Tražila se isključivo i samo pobjeda. Sjećamo se buke i galame, primjerice, nakon povratka „elfa“ sa SP-a 1986. Nijemci su drugi put uzastopce izgubili u finalu. Tada je to u Njemačkoj bio smak svijeta. Kritike su pljuštale sa svih strana. Nijemci se nisu smirili dok nisu osvojili titulu 1990., nakon trećeg uzastopnog ulaska u finale. Danas, danas su zadovoljni i s polufinalima... Velika je to razlika i još veće pitanje kada će sljedeći put doći do kraja?
Dragi navijači na Euru ili u domovini, šaljite nam svoje fotografije navijanja, slavlja i podrške hrvatskoj reprezentaciji na moj.report@novatv.hr. Najbolje ćemo objaviti na našem portalu.