Malo je zamrla već reprezentativna tematika, u kojoj su dominirali Štimac, Mandžukić, Olić, Modrić...sasvim zasluženo. Zapravo nije uopće namjera sad praviti se pametan kako ''mnogi odrađuju prljav posao a njega ne vidimo'', nego je zanimljiv status pojedinih igrača u svakoj raspravi o reprezentaciji.
Status Gordona Schildenfelda je u najmanju ruku uvijek dvojben, bez obzira što taj mirni, inteligentni momak gotovo iz utakmice u utakmicu dokazuje suprotno. 28 – godišnji Šibenčanin je ni kriv ni dužan – uvijek sporan, njegove dobre utakmice se promptno zaboravljaju i njegovi nazovibože minusi se uvijek ističu u prvi plan.
''Pa spor je, pa ne vidi, pa pogledaj gdje igra...'', najčešći su birtijaški komentari.
U 18 utakmica za reprezentaciju odigrao je već nekoliko supervažnih u kojima je obrana bila možda i najbolji dio. Sjetimo se majstorica s Turskom. Obrambeni dvojac činili su Šimunić – Schildenfeld. Schifo je tada bio igrač drugoligaša Eintrachta, Ćorluka je preselio na lijevi bok, Lovren je bio ozlijeđen. Činilo se kao da bi dobar dio javnost vidio radije Bilića ''s pola kuka'' u prvih 11 nego Schildenfelda.
Nismo primili pogodak u 180 minuta, a nakon što je odigrao vrlo dobar Euro, ponovno se vratio u status spornog tipa. Ne u trenerskom smislu, nego u percepciji konzumenata reprezentativnih rasprava.
U najtežoj utakmici kvalifikacija (kvalitativno) do sada, Belgiji u gostima, ponovno je odradio dobar posao s igračem utakmice Šimunićem u posljednjoj četvorci. A kad je zaškripilo u Walesu Schifo je bio taj koji je doveo obranu u red na Liberty Stadiumu.
Sličan status imao je, recimo, Dujmović u prošlim kvalifikacijama. Bez obzira što je okrenuo tijek utakmice s Gruzijom u Splitu i što je odigrao odlično protiv Turske. Po meni osobno se recimo uvijek podjenjivački gledao Rapajićev učinak u reprezentaciji, iako je na naša dva prosječna velika natjecanja (Mundijal 2002. I Euro 2004.) bio naš ponajbolji ofenzivac. Svaka generacija, svaka momčad ima igrače koji su uvijek kotirali drugačije u trenerskoj hijerarhiji i u očima javnosti.
Ako ćemo gledati klubove u kojima igraju naši obrameni igrači daleko smo od momčadi koja je već dugo u Fifinih top 10. Možda Eintracht, Sturm, Dinamo iz Moskve, PAOK ne zvuče ni nakon svih ovih utakmica dovoljno dobro da Schifo dobije potvrdu svoje vrijednosti na svim poljima svoje reprezentativne priče.
Kad sažmemo, ipak je najbitnije da naši obrambeni igrači, kada odijenu reprezentativni dres djelu kao igrači koji nose dresove puno većih klubova od Dinama, PAOKA, Lokomotive...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.