Reprezentaciju je vodio hrvatski stručnjak Mirko Jozić, a i praktički sve glavne uloge su okupirali hrvatski nogometaši - od legendarnog kapetana ''vatrenih'' Zvonimira Bobana, preko današnjeg predsjednika HNS-a Davora Šukera i izbornika Igora Štimca, do najboljeg igrača natjecanja Roberta Prosinečkog. Osim njih, u momčadi su bili i Robert Jarni, Tomislav Piplica i pokojni Dubravko Pavličić.
Jozićeva je momčad kreirala vrhunsku senzaciju. Već je u skupini ostvarila sve tri pobjede - protiv Čilea 4-2, protiv Australije 4-0 i protiv Toga 4-1. Šuker je već tada na kontu imao pet golova. Prava je priča, međutim, tek slijedila.
U četvrtfinalu je Jugoslavija s 2-1 svladala Brazil koji je lovio treći uzastopni naslov. Strijelci su bili Predrag Mijatović i Prosinečki. U polufinalu je pala Istočna Njemačka (2-1) golovima Štimca i Šukera, dok je jedini strijelac za poraženu momčad bio današnji sportski direktor Bayerna Matthias Sammer. U tom je dvoboju, međutim, Prosinečki dobio drugi žuti karton, a Mijatović crveni tako da su obojica morala propustiti finale.
No, i bez njih su Jozićevi igrači uspjeli skočiti na svjetski tron, pobijedivši u finalu Zapadnu Njemačku boljim izvođenjem penala. Boban je doveo Jugoslaviju u vodstvo u 85. minuti, ali je samo dvije minute kasnije s bijele točke izjednačio Marcel Witeczek. U izvođenju penala je Jugoslavija pogodila iz svih pet pokušaja, a od Hrvata su strijelci bili Pavličić, Šuker i Boban.
Počast ''Čileancima'' je odala i Međunarodna nogometna federacija (FIFA) člankom na svojoj web-stranici. Međutim, na kraju joj se potkrala neobična pogreška.
''Čile nije bilo zadnje natjecanje na kojem smo čuli za Jarnija, Bobana, Mijatovića, Šukera i posebno Prosinečkog. Svi su oni bili dio hrvatske reprezentacije koja je 1998. osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Franckuskoj'', stoji na stranici FIFA-e. Kako se tu našlo ima Predraga Mijatovića, ostaje enigma. (TS)