PRATITE SVE VIJESTI UOČI SVJETSKOG PRVENSTVA U BRAZILU
Španjolska 1982. – Rossi vratio Azzure na vrh
U Španjolskoj su prvi put na natjecanju sudjelovale 24 reprezentacije. Sustav natjecanja je bio još kompliciraniji nego na prethodna dva turnira: u prvoj fazi postojalo je šest skupina po četiri ekipe, a dvije najbolje prošle bi u drugu fazu, gdje su formirane skupine po tri ekipe iz kojih su pobjednici išli u polufinale.
Mundijal su obilježili Paolo Rossi i Italija, neponovljiva i tragična reprezentacija Brazila predvođena tada najboljim igračem svijeta Zicom, dramatični polufinalni okršaj Rummeniggeove Njemačke i Platinijeve Francuske, dolazak na veliku scenu tada mlađahnog Diega Armande Maradone. Na tom SP-u „iskovan“ je pojam poznat kao „silenzio stampa“.
Buka oko Rossija i Schustera
Svjetskom prvenstvu prethodile su dvije velike afere o koji su punili novinske stupce. U Italiji je 1980. izbio skandal oko namještanja utakmica, afera poznata pod imenom Totonero. Ceh je platio u to vrijeme nadolazeća zvijezda talijanskog nogometa Paolo Rossi, koji je odigrao sjajan Mundijal u Argentini. Rossi je kažnjen s tri godine zabrane igranja, ali kazna mu je smanjena na dvije godine.
Druga velika afera koja je prethodila Mundijalu bila je sukob „plavog anđela njemačkog nogometa“ Bernda Schustera s izbornikom Juppom Derwallom. Schuster je „rasturio“ na Euru u Italiji, smatran je uz Maradonu najboljim mladim igračem svijeta, bio je talent nad talentima, ali imao je „nezgodnog“ menadžera i suprugu u istoj osobi. „Bernd i Gaby“ vjerojatno su prvi „celebrity par“ u Njemačkoj pa i Europi. Priča kaže da je u toj vezi Gaby bila ta koja je „nosila hlače“. Nikada nije do kraja objašnjeno zbog čega Schuster nije htio igrati protiv Albanije u kvalifikacijama. Navodno mu je zabranila supruga koje je bila u sukobu s Derwallom. Gaby je navodno tražila posebne pogodnosti za svojeg supruga. Međutim, Derwall je „zatvorio vrata autobusa“ i prekrižio Schustera koji nikada više nije zaigrao u dresu „elfa“.
Za mnoge je to jedan od najatraktivnijih turnira u povijesti svjetskih prvenstava. Igrao se dopadljiv i atraktivan nogomet, a na turniru su se pojavile neke nove zvijezde koje će obilježiti sljedeće godine. Brazil je ponovno došao na prvenstvo kao najveći favorit turnira uz aktualnog europskog prvaka Njemačku. Na obzoru su rađala nova sila, Platinijeva Francuska prepuna sjajnih igrača kao što su Giresse, Tigana, Rocheteau, Six, Bellone…
'Silenzio stampa': Ispraćeni kao razbojnici, vratili se kao heroji
Argentina je došla praktički s istom postavom koja je osvojila prethodni Mundijal te pojačana za Diega Maradonu, Engleska je imala odličnu momčad na čelu s Kevinom Keeganom, domaćin Španjolska kotirala je visoko, Sovjeti su imali moćnu momčad, Jugoslavija je važila za jednog od pritajenih favorita, Poljska je stigla s novom velikom zvijezdom Zbigniewom Boniekom, Belgija je ponudila sjajnu generaciju koja će u narednim godinama ostvariti velike rezultate, na scenu su stupili i „kamerunski lavovi“ koji su nakon Poljske vjerojatno bili najveće ugodno iznenađenje turnira iako nisu prošli prvi krug…
I na kraju Italija koja je na prvenstvo stigla opterećena aferom oko namještanja utakmica i prilično neuvjerljivih igara u kvalifikacijama za SP gdje je u skupini bila druga iz Jugoslavije. Mučna atmosfera oko „calcia“ prenijela se na reprezentaciju Italije koja je ispraćena na Mundijal s neviđenim medijskim kritikama. Kulminacija se dogodila kada je Enzo Bearzot objavio da na SP vodi Rossija kojem je tek istekla suspenzija. Talijanski mediji su „poludjeli“, poletjelo je „drvlje i kamenje“, Bearzot i igrači odgovorili su „silenzio stampom“, a na kraju su se okitili zlatom nakon 44 godine posta.
'Afera Mlinarić' i čarobni Brazil
Filmska priča, od trnja do zvijezda, ispraćeni kao „razbojnici“, a vratili su se kao heroji. U Italiji je nastalo neopisivo ludilo.
I Jugoslavija je imala svoju aferu. Miljan Miljanić iz samo njemu znanih razloga u Španjolsku nije poveo najboljeg igrača prvaka države i cijelog prvenstva - Marka Mlinarića. Opet je bilo sukoba oko premija, kartaških razmirica i klasičnih balkanskih svađa. Takav je bio i rezultat – debakl.
Usprkos brojnim afera koje su prethodile Mundijalu, najveća priča ipak je bila vezana uz nogomet i Brazil. Tele Santana doveo je u Španjolsku momčad u kojoj su igrali as do asa. Izdvojit ćemo samo neke poput Zica, Socratesa, Juniora, Falcaa, Edera, Sereza, Leandra, Serginha, Roberta Dinamitea… Nevjerojatna momčad s nevjerojatna 22 igrača, a samo dvojica su igrali u Europi – Falcao (Roma) i Dirceu (Atletico Madrid). Bila je to romantičarska momčad koja je igrala „joga bonito“ u pravom smislu te fraze. Umirali su u ljepoti i zbog toga su platili ceh, a nisu imali ni sportske sreće.
'Kung fu' Maradona
Italija je očajno startala na turniru. U prvoj fazi remizirala je tri puta, s Poljskom, Kamerunom i Peruom, a prošla dalje isključivo zahvaljujući jednom golu više kojeg je zabila u odnosu na Kamerunce. No u drugoj fazi, gdje su igrale po tri momčadi u skupini, na scenu je stupio Paolo Rossi, koji je spasio Azzure. Zicov Brazil na proste je faktore rastavio Argentinu mlađahnog ali i prilično nervoznog Maradone, koji se u toj utakmici nije naigrao, kao ni cijela Argentina jer su im Brazilci naprosto „sakrili“ loptu, ali je zato pokazao svoju neuračunljivu ćud. Maradona nije mogao podnijeti poraz pa je pred kraj utakmice isključen.
U stanju totalne nemoći prljavim i nadasve nesportskim potezom u stilu „kung fu“ borca udario je Batistu u nezgodno mjesto. Zbog toga Batista nije mogao nastupiti u odlučujućem okršaju s Italijom.
Slavna utakmica Brazila i Italije na staroj Sarriji
Brazil je pobijedio Argentinu 3:1 pa mu je bio dosta remi protiv Italije da se plasira u polufinale, ali Rossi je s tri pogotka odveo Italiju do velikog trijumfa (3-2). Utakmica će ostati upamćena po mnogo detalja, od fantastične atmosfere na stadionu, Rossijeva tri gola, velike pogreške Toninha Cereza, koji je Talijanima praktički poklonio pogodak, Falcaove emotivne proslave drugog izjednačujućeg pogotka Brazila, sjajnih obrana Dine Zoffa, fantastične akcije Zica i Socratesa kod prvog pogotka Brazila pa do brutalnih startova Claudija Gentilea na Zicu, kojem je čak prilikom jednog duela i poderao dres. Čuveni "kostolomac" Juventusa nije štedio ni Maradonu u dvoboju Italije s Argentinom, napravio je nekoliko startova "za zatvor".
„Ni danas ništa ne bih mijenjao, to je naš stil, Brazil mora igrati svoju igru pa i po cijenu poraza. Bolje je izgubiti tako nego pobijediti s igrom kakvom Brazil danas igra“, kazao je nakon SP 2010. u međuvremenu preminuli Socrates koji za života nikako nije mogao prihvatiti da se Brazil prilagođava europskom stilu nogometa. Brazil 1982. igrao je magični nogomet natopljen suzama.
Plasman u polufinale izborila je također Platinijeva Francuska te Rummenigeova Njemačka, koja se plasirala u drugi krug nakon kontroverzne utakmice s Austrijom. Njemačkoj je povela 1:0 u desetoj minuti golom Hrubescha, a u drugom poluvremenu praktički nije bilo igre.
Sramota Njemačke i Austrije
Naime, taj rezultat obje je reprezentacije vodio u drugi krug natjecanja, dok je Alžir ostavio u „čekaonici“.
„Poštovani gledatelji, molim vas da ugasite televiziju“, kazao je komentator austrijske televizije Robert Seger tijekom drugog poluvremena, dok je njegov kolega s njemačkog ARD-a cijelo drugo poluvrijeme šutio iz protesta.
Nijemci i Francuzi u polufinalu su odigrali strašnu međusobnu utakmicu, koja je završila 3-3. Francuzi su u produžetku poveli 3:1, ali Nijemci su finišu izjednačili i na kraju boljim izvođenjem jedanaesteraca prošli u finale.
Najbrutalniji start svih Mundijala
Ta će fantastična utakmica ostati zapamćena i po brutalnom startu Haralda Schumachera na Patriku Battistonu kojeg su uz težak potres mozga iznijeli s terena, a njemački vratar nije dobio ni žuti karton. U drugom polufinalu Paolo Rossi zabio je dvaput protiv Poljske i odveo Azzure u finale.
Trijumf Rossijeve Italije
U finalu su Talijani odigrali još jednu briljantnu utakmicu. Golovima Rossija, Tardellija i Altobellija slomili su Nijemce u drugom dijelu, te došli do trijumfa 3-1, za treću titulu Azzura u povijesti SP-a. Paolo Rossi sa svojih šest ključnih golova bio je i najbolji strijelac turnira.