Katastrofa, debakl i blamaža. To su tri riječi koje najbolje mogu opisati igru hrvatske reprezentacije u sinoćnjoj utakmici u Pireju. Predstava hrvatskih nogometaša u taktičkoj režiji izbornika Slavena Bilića teško je sjela na želudac čak i Bilićevom najvećem obožavatelju, predsjedniku HNS-a Vlatku Markoviću.
>> Bilićeve izjave nakon utakmice
Doznajemo da Marković u nedjelju namjerava održati konzultacije s članovima Izvršnog odbora, a da će se u ponedjeljak održati sjednica sa samo jednom točkom dnevnog reda. Kako saznajemo i najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa Zdravko Mamić navodno je digao ruke od Bilića. No, tko zna, možda se opet predomisli, ali teško da će i nakon prospavane noći provariti večeru koju mu je Bilić sinoć servirao.
Nitko se ne može sjetiti kad su Grci posljednji put pobijedili s dva gola razlika neku ozbiljniju reprezentaciju, ali, eto, morala im je doći u goste Hrvatska da se i to dogodi. Sada je odlazak Hrvatske na Euro u Poljsku i Ukrajinu došao pod veliki znak pitanja. Grčka treba samo bod u posljednjem kolu na gostovanju u Gruziji da bi potvrdila prvo mjesto u skupini i izravan odlazak na Euro, dok će Hrvatska u tom slučaju morati u doigravanje bez obzira na ishod utakmice s Latvijom u Rijeci.
Malo pomažu žalopojke o neujednačenom kriteriju engleskog suca Howarda Webba, lošoj organizaciji utakmice, navijačkim sukobima ispred i na stadionu. Sve to stoji, ali još više stoji da Hrvatska sinoć nije odigrala apsolutno – ništa, nula, zero! U Čatežu se trubilo danima kako su Grci snimljeni do posljednjeg detalja, kako se sve zna i ništa se ne prepušta slučaju, a onda Grčka postigne dva gola iz akcija koje su patentirali još u proto-helenskom razdoblju i nalaze se u obveznoj literaturi grčkih osnovškolaca.
Jasno je da nogomet nije video igra, tolike su priče ispričane o njegovoj nepredvidljivosti, pa je moguće da trener jedno crta na ploči a da se drugo događa na terenu. Međutim, u tome i jest baš najveći propust izbornika Slaven Bilića. Izbornik je postavio igru na „nulu“ i to je njegov najveći krimen. Ziheraški pristup obio mu se o glavu. Znao je da će Grci pokušati umrtviti igru i čekati da se uđe u posljednju trećinu utakmice s neriješenim rezultatom. Logična je to odluka Grka budući da su svjesni kako Hrvatska ima kvalitetniju momčad i da im se nadigravanje od prve minute ne isplati. Umjesto da pokuša srušiti grčku taktiku ofenzivnim pristupom, Bilić je svjesno uletio u zamku i platio kaznu.
„Grci ne mogu, a mi nismo htjeli“, prokomentirao je nakon utakmice jedan hrvatski nogometaš u čijem smo društvu gledali utakmicu. Kratka, ali precizna ocjena utakmice.
Hrvatska pod vodstvom Bilića u posljednja dva kvalifikacijska ciklusa nije pobijedila ni u jednoj utakmici s glavnim konkurentima u skupini. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. dvaput je izgubila od Engleske, dvaput je remizirala s Ukrajinom, dok je u kvalifikacijama za Euro odigrala remi s Grčkom u Zagrebu i naposljetku izgubila u Pireju. Nakon ove porazne statistike, pitanje je zaslužuje li Hrvatska uopće odlazak na veliko natjecanje, jer da bi se došlo do SP-a ili Eura, ipak je potrebno i nekoga pobijediti.
Bilić je već nekoliko puta za dlaku izbjegao otkaz. Nakon što je preživio fijasko u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, „visio je kao luster“ nakon poraza u Gruziji, ali su čelnici HNS-a odustali od smjene u posljednji trenutak, iako je Branko Ivanković već bio u zrakoplovu prema Zagrebu. Danas je i najvećim Bilićevim zagovornicima jasno kako je to bila fatalna pogreška glavešina iz HNS-a.
Petnaestak minuta prije kraja utakmice s Gruzijom u Splitu, Bilić je, kako je sam rekao, razmišljao o ostavci, ali su ga u život vratili Mandžukić i Kalinić. Opasno je živio i protiv Izraela u Zagrebu, pa su ga Modrić i Eduardo izvukli u drugom dijelu utakmice. Ako Bilić "preživi" i ovaj put, dobit će nadimak „mačka s bezbroj života“. Sumnjamo da će se izvući, ali možda se opet dogodi čudo, no ostaje „mali problem“: u tom slučaju prilično su velike šanse da Hrvatska drugi put uzastopno ne izbori plasman na veliko natjecanje. Šanse za odlazak na Euro nisu umrle, ali još jednom povjerovati Biliću da ima snage dignuti momčad, bilo bi izrazito naivno, negdje u domeni Andersenovih bajki i Ezopovih basni. U tu priču teško će povjerovati čak i Marković.
Bilića ne treba pokopati kao trenera, imao je on svijetlih trenutaka, zauvijek ćemo pamtiti njegove pobjede nad Engleskom i Njemačkom, ali u nogometu se od prošlosti ne živi. Najkorektnije bi bilo kad bi sam dao ostavku i prepustio nekome da pokuša u doigravanju odvesti Hrvatsku na Euro. To bi bio potez u interesu hrvatskog nogometa.