PRATITE SVE VIJESTI UOČI SVJETSKOG PRVENSTVA U BRAZILU
Meksiko 1970. – Treći put Peleov Brazil
Nakon tvrdih i pretjerano taktičkih utakmica na prethodna dva SP-a, u Meksiku 1970. vratio se napadački nogomet, a ponovo je zablistao Brazil predvođen Peleom, tada već iskusnim 29-godišnjakom. U kvalifikacijama za SP sudjelovalo je 75 zemalja, a zapeli su Argentina, Portugal i Francuska. Sustav natjecanja ostao je isti: 16 reprezentacije u 4 skupine, po dvije idu u četvrtfinale.
Momčad Brazila u kojoj su igrali Pele, Carlos Alberto, Clodoaldo, Gerson, Jairzinho, Rivelino i Tostao mnogi i danas smatraju najboljom napadačkom momčadi u povijesti SP-a. Pobjedama nad Čehoslovačkom, Engleskom i Rumunjskom Brazilci su osigurali prvo mjesto u skupini, a u četvrtfinalu svladali Peru s 4-2, u uzbudljivoj utakmici dvije napadačke momčadi. U polufinalu su svladali Urugvaj 3-1 i u finalu ih je čekala Italija, koja je u uzbudljivoj utakmici izbacila Zapadnu Njemačku nakon produžetaka 4-3.
U finalu Brazil je poveo golom Pelea, ali brzo je izravnao Boninsenga. Ipak, u drugom dijelu dvoboj je potpuno otišao na stranu Brazilaca, koji su golovima Gersona, Jairzinha i Carlosa Alberta dotukli protivnika i zasluženo stigli do treće titule u povijesti, koja im je donijela i pokal Julesa Rimeta u trajno vlasništvo. Najbolji strijelac turnira bio je Gerd Mueller s 10 postignutih golova.
Zapadna Njemačka 1974. – Beckenbauer nadvisio Cruyffa
U Njemačkoj 1974. po prvi je put dodijeljen pehar koji i danas dobivaju pobjednici SP-a, prekrasnu sklupturu djelo talijanskog umjetnika Silvija Gazzanige. Na prvenstvu su po prvi put nastupili Haiti, Australija te Zair, koji je doživio katastrofalan poraz 0-9 od Jugoslavije. Sustav natjecanja opet je promijenjen: nakon uvodne četiri skupe stvorene su dvije nove iz kojih je pobjednik išao izravno u finale, a drugoplasirani u borbu za treće mjesto.
Domaćin i aktualni prvak Europe, moćna i superjaka Zapadna Njemačka doživjela je šok na početku turnira kada je izgubila od Istočne Njemačke, ljutog rivala. No, pobjedama nad Čileom i Australijom osigurala je plasman u drugi krug. Nizozemci predvođeni Johanom Cruyffom, prema mnogima najboljim europskim igračem svih vremena, lako su se probili pokraj Urugvaja, Švedske i Bugarske. U drugom krugu Nizozemska je razbila Argentinu, Brazil i Istočnu Njemačku, te sa tri pobjede osigurala finale. U finale se s tri pobjede protiv Poljske, Švedske i Jugoslavije plasirala i Zapadna Njemačka.
Sudar dvije najbolje reprezentacije na turniru počeo je golom Neeskensa iz penala već u prvom napadu utakmice. Izravnao je Breitner također iz kaznenog udarca, a do kraja prvog dijela Zapadna Njemačka već je povela golom Gerda Muellera. Favorizirani Nizozemci nisu se oporavili i rezultat se nije mijenjao do kraja utakmice. Beckenbauer, Mueller, Hoennes, Breitner, Hoellzenbein i društvo stigli su do velike titule, druge u povijesti države. Najbolji strijelac turnira bio je Poljak Lato sa 7 pogodaka, Poljska je osvojila treće mjesto.
Argentina 1978. – Kempes donio Argentini titulu
Argentinski nogomet 1978. konačno je došao na svoje. Ne samo što je Argentina bila domaćin SP-a, već ga je i osvojila, predvođena sjajnim Mariom Kempesom, a Nizozemci su ponovo ostali korak prekratki, ovaj put bez Johana Cruyffa u momčadi koji je odbio nastupiti na SP-u iz navodno principijelnih razloga. U Argentini je na vlasti bila vojna hunta, a Cruyff se nije složio s odlukom Fife da državi s takvim režimom dodijeli ulogu domaćina.
Sustav natjecanja ostao je isti kao i 1974., sa dva kruga po skupinama i najboljim koji ide izravno u finale. Argentinci su igrali sve utakmice navečer i znali rezultate rivala, zbog čega je došlo do velike kontroverze u drugom krugu turnira. U prvom krugu Nizozemska je prošla iako je izgubila od Škotske i imala isti broj bodova, no tada je odlučivala gol razlika, ne međusobni susret. Ostali favoriti lakše su se plasirali. U drugoj fazi Nizozemci su se probudili i izborili finale pobjedama nad Austrijom i Italijom uz remi sa Zapadnom Njemačkom.
U drugoj skupini totalni kaos: Brazil i Argentina su remizirali 0:0, te dobili Poljsku i Peru, pa je odlučivala gol razlika. Argentinci su igrali nakon Brazila i znali da im treba visoka pobjeda u zadnjem kolu. Razbili su Peru 6-0, što je izazvalo burne reakcije javnosti, govorilo se i o namještenoj utakmici, ali Gaučosi su prošli u finale.
U finalu Kempes je doveo Argentinu do vodstva pred prepunim Monumentalom u Buenos Airesu, a Nanninga je izravnao i zakratko ohladio užarenu atmosferu koju su stvorili vatreni argentinski navijači. Rensenbring je imao veliku priliku donijeti titulu narančastima i izazvati novu „grobnu tišinu“, ali pogodio je stativu. Utakmica je otišla u produžetke, a tamo su Bertoni i Kempes dotukli goste i donijeli titulu Argentini. Mario Kempes također je sa šest pogodaka bio i najbolji strijelac turnira. Za vječnost ostaje zaustavljena slika papirića koji lepršaju nad Monumentalom i podignute ruke Kempesa nakon trećeg gola.