Nogomet
Nogomet

FIFA gubi dodir sa stvarnošću, a primjera ima (pre)više

Ide li vam FIFA na živce? OK, ne mislim vezano za slučaj Šimunić jer tu je Josip "sam pao, sam se ubio", nego onako općenito? Meni sve više da. Odlukama koje su izvan svake pameti.

gol expired (Foto:DNEVNIK.hr)

Najnoviji primjer je mogao uočiti svatko tko se barem malo bavio logističkim pitanjima oko utakmica Hrvatske u Brazilu. Nevjerojatno je koliko su neujednačeni programi putovanja i komplikacije vezane za njih kod različitih reprezentacija. Američka javnost zgraža se ždrijebom jer su dobili grupu koju vrlo teško mogu proći (Njemačka, Portugal, Gana), a uz to imaju i najgori itinerer. Izračunali su Amerikanci da ruta Natal - Manaus - Recife iznosi gotovo 9.000 milja. Usput, hrvatski raspored (Sao Paolo - Manaus - Recife) praktično je isti kao i američki.

Raspored odigravanja utakmica je bizaran

I sve bi to bilo podnošljivo da mjesta igranja Meksikanaca nisu Fortaleza, Recife i Natal. Pogledajte kartu, ako malo iskarikiramo, skoro da mogu pješice. I Nijemci su cijelo vrijeme "u kvartu" (Salvador, Fortaleza, Recife). Raspored odigravanja određuje lokalni organizacijski odbor, ali FIFA bi trebala svojim autoritetom stopirati neke stvari i kazati da su jednostavno nedopustive. No, Blatter i svita će u Manaus (možda) specijalnim letom, od vrata do vrata, i neće na svojoj koži osjetiti nijednu posljedicu vlastite odluke da Svjetsko prvenstvo pošalju u džunglu. Kako će tamo stići europski navijači...koga briga.

FIFA kao da se trudi od prvenstva do prvenstva zadati svijetu što bizarnije situacije. U odnosu na SP u Njemačkoj 2006., koje je bilo festival nogometa i proslava navijača, u čemu se istinski moglo uživati, Mundijal u Južnoj Africi bio je logistički 'nightmare'. Da tamošnja vlada nije angažirala goleme sigurnosne snage i da nije s lokalnim podzemljem postigla kompromis o primirju dok traje SP kako ne bi sramotili državu, bilo bi još gore. I Brazil će u tom smislu biti zahtjevan. Kriminal i nasilje su svakodnevica, neće baš biti puno bratimljenja uz pivo s domaćim navijačima.

No, sve je to ništa u odnosu na odluku da se SP 2022 održi u Kataru. Zemlji koja u trenutku kandidature nije imala nijedan odgovarajući stadion. Zemlji čija interna pravila i način života gotovo u svemu odudaraju od uobičajenih navijačkih načina zabave. Odvesti Mundijal u pustinju, gdje je prosječna temperatura u doba kada bi se trebalo igrati iznad 40 stupnjeva Celzija potpuno je suludo. Organizatori planiraju da stadioni zapravo budu dvorane opremljene specijalnim rashladnim sustavima. To znači da ste, u najboljem slučaju, osuđeni na život pod klimom: stadioni, hoteli, shopping centri.

SP u Kataru je vrhunac

Promijeniti termin održavanja prvenstva, pomaknuti ga iz ljeta u zimu, znači samo djelomično riješiti problem, a usput totalno raskrojiti nogometni kalendar, vjerojatno za više od jedne godine. Pred Katarom je i veliki graditeljski izazov: osim stadiona moraju izgraditi i dovoljan broj hotela za sve koji će doći (procjena oko 400 tisuća ljudi) jer su sadašnji smještajni kapaciteti nedostatni. No, imajući u vidu gotovo neograničena sredstva za taj projekt, nekako najmanje brinemo da u Kataru nešto neće biti izgrađeno na vrijeme. Usput, finale bi se trebalo igrati u gradu Lusailu... koji još ne postoji jer se i on također gradi.

Praktično nerješiv problem je alkohol. U Kataru se alkohol prodaje samo na strogo određenim lokacijama koja nisu masovno dostupna. Osim toga, biti pijan / pripit u javnosti je ne samo sramota nego i kažnjivo. U kojoj mjeri će se to liberalizirati u narednih osam godina, pa makar samo prigodno? Teško je reći. Čelnici FIFA-e mogu kazati da oni koji dolaze kao gosti u neku zemlju moraju poštovati lokalne običaje i način života, ali nekako mislim da će se u njihovim ložama i apartmanima uvijek pronaći čašica finog vina.

Prije nekoliko tjedana čitali smo o fair play potezu Grka koji su upozorili Rumunje uoči play-offa za Brazil da nisu na širi popis igrača prijavili tri vratara. Zbog toga su mogli izgubiti utakmicu 3:0. Mislim, čast Grcima, ali kakvo je to glupo pravilo? Valjda bi se svaki savez, izbornik, stožer... morao brinuti da za utakmicu prijavi dovoljan broj igrača potrebnih profila i specijalnosti. Ako mi, spletom okolnosti, bude nedostajao vratar kojeg sam zaboravio prijaviti, onda sam nesposoban i treba mi dati otkaz. Ali ne mogu izgubiti 3:0 bez borbe jer nisam zadovoljio neku birokratsku odredbu upitne smislenosti. Tko se toga sjetio?

I tako, čekamo nove odluke ljudi koji su izgleda u mnogočemu izgubili dodir sa stvarnošću.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.