Zlatko Kranjčar na pragu je otkaza u Dinamu. S Mjeseca je vidljivo da mu se sapuna daska sa svih maksimirskih paralela i meridijana. Teren je već pripremljen i čeka se jedno „krivo dodavanje“. Hoće li to biti nakon gostovanja u Rijeci ili na nekoj drugoj destinaciji, i nije tako važno.
Nakon eksplicitnih izjava predsjednika Dinama Mirka Barišića u razgovoru za Sportske novosti, teško da se može donijeti drugačiji zaključak. Postavlja se pitanje je li Kranjčar zaslužio otkaz?
Ako ćemo suditi po rezultatima, ni u kom slučaju. Kranjčar je obavio golemi posao uvevši Dinamo u Ligu prvaka, a i visoka pobjeda na Poljudu protiv najvećeg rivala dugo će se pamtiti. Situacija na ljestvici također nije kritična, Rijeka bježi samo jedan bod pa ni poraz na Rujevici ne bi bio tragičan, jer četiri boda razlike „modri“ mogu dostići u hipu. To je valjda svima jasno.
Ni treći uzastopni poraz ne može se tretirati svjetskom senzacijom, i njegov prethodnik je imao „crni niz“ pa ga je bez problema „preživio“. Dakle, nije to neki bauk i neviđena priča na Maksimiru. Kranjčarov veliki minus svakako je na planu igre. Dinamo otpočetka sezone igra osrednje ili loše, provlači se na individualnu klasu ili uz obilatu pomoć Fortune, kao što je to bilo protiv Salzburga. No, kada imate dobar rezultat, loša igra brzo se zaboravlja, ili bolje rečeno, nekim drugim trenerima se progledavalo kroz prste, ali očito ne i Kranjčaru.
Šutio je i klimao glavom kao i svi njegovi prethodnici
Ono zbog čega je, prema našem mišljenju, Kranjčar zaslužio otkaz jest šutnja i klimanje glavom kod prodaje najboljih igrača. Nadali smo se, iako ne pretjerano, moramo priznati, da će podignuti glas i javno zaprijetiti otkazom, barem kada je postalo jasno da na „pazar“ ide i Marko Rog, nakon što je već prodan Marko Pjaca, a prije toga i mladi Josip Brekalo, što znači da je kasa već bila dupke puna i nije bilo nikakve potrebe za dodatnim „punjenjem“.
Nadali smo se da će, kao nekoć veliki igrač i legenda kluba, smoći snage uhvatiti se u koštac s čelnicima kluba, da neće samo klimati glavom i savijati kralježnicu, da će pokazati karakter i čvrstu osobnost. No, Kranjčar je poput svih svojih prethodnika mudro šutio i nije mu palo na pamet zaprijetiti odlaskom. Naravno, razlog je samo jedan, kao i kod svih njegovih prethodnika, a zove se OTPREMNINA. Ne vidimo što bi drugi razlog mogao biti.
Nismo iznenađeni, jer hrvatski nogomet je, nažalost, pun sličnih persona. Neki će možda reći da Kranjčar i nije trebao prihvatiti poziv ljudi kod kojih je donedavno bio „persona non grata“, ali opet se vraćamo na već rečeno. U hrvatskom nogometu sportski radnici se bez problema posvađaju na mrtvo ime i potom se pomire kao da se ništa nije dogodilo. Potreban je samo jedan mali detalj – da im se poklope interesi, a što je bilo prije i što će ponovno biti, ma koga briga, bitno je da su džepovi puni.
Predsjednik ga ponizio
E kada je tako, onda se Kranjčar nema zašto čuditi, ako se čudi, niti biti iznenađen, ako je iznenađen, što mu prijete otkazom pred veliki derbi s Rijekom, kada bi po logici stvari momčad i trener trebali imati potpuni mir za pripremu i punu koncentraciju.
Ne treba se čuditi što mu predsjednik maše ispred očiju s lošom spremom momčadi, što je, valjda, najveće poniženje za trenera, jer ako nije u stanju spremiti momčad, što je onda u stanju? Ne treba se čuditi što predsjednik izvodi logički „salto mortale“ pa u razgovoru za Sportske novosti otprilike kaže da nema veze to što su prodani najbolji igrači, da bi sve bilo isto i da su ostali Pjaca i Rog.
Čudna neka logika, ne znamo zašto onda Real i Barcelona plaćaju kao suho zlato Ronalda, Balea, Messija, Neymara ili Suareza, kada bi sve isto bilo i da igraju s nekim drugim, puno jeftinijim igračima. Kako god, Barišić je fino „oprao“ Kranjčara i poslao mu više nego jasnu poruku. Ako uskoro dobije otkaz, toplo se nadamo da se neće pozvati na to da su mu prodani najbolji igrači, a da nije dovedeno ni jedno pravo pojačanje. To bi ipak bilo previše. Kad se već šuti, nek' se šuti do kraja.