Nogomet
Nogomet

Nebeski skakač Air Rudika: Klinci se danas boje udariti loptu glavom

Ako su Raić-Sudar i Nekret-Katić dva najpopularnija prezimena, a nezaboravni centarfor Belišća u 1.HNL Rudika Vida ostao je zauvijek upamćen po imenu i sjajnim golovima...

gol expired (Foto:DNEVNIK.hr)

Rudika Vida se opremio svim mogućim platformama za gledanje domaćeg nogometa. Kupio je sve sportske pakete i ispred Premierlige, Bundeslige ili ukrajinskog prvenstva u kojem igra sin Domagoj najradije gleda - HNL.

Naravno da s godinama neki udarci, potezi ili rečenice postanu pravi mitovi. Tako je u svijetu HNL-a Rudikin udarac glavom postao pravi mit. Nismo jednom čuli "kad je Rudika potegao glavom prečka se tresla tri dana"...

"To vam se čini. Dao sam trećinu golova glavom, još trećinu desnom i trećinu lijevom. Danas kad vidim kako je lupaju glavom uhvatim se sam za glavu... Ja sam to dobio kao dijete. Već u mlađim uzrastima klinci ne udaraju dobro glavom, a današnje lopte pravi baloni. Imam dojam da bi je djeca izbila prije svime drugim nego glavom. A kakve su prije bile lopte... Kad te ta udarila boljela te tri dana glava, naravno osim ako ti nju nisi udario", elaborirao je 52-godišnji Rudika.

Ime je kaže naslijedio obiteljski, počeo je u Rastovcu i debitirao u tadašnjoj 6. jugoslavenskoj ligi kao 14-godišnjak u seniorima!

"Odmah sam počeo kao napadač, tako je to bilo kod nas na selu. Mislim igrao sam sve, ali najbolje mi je išlo u napadu", prisjeća se početaka.

Hrvatski nogomet ga je zapamtio najviše u famoznoj sezoni 1993/94 kada je zabio 26 pogodaka u dresu Belišća.

Uvijek vjeran Donjem Miholjcu

"Imao sam ja i boljih sezona. U Miholjcu sam i u trećoj i u drugoj ligi bio najbolji strijelac. Sezonu prije sam također u drugoj ligi zabio 26 pogodaka, no imao sam tada i problema s bubrezima. Već sam navršio i 30 godina i nisam sanjao neku veliku karijeru. Inače, iz svog sela sam otišao u Belišće još 1983., vojska mi je tada malo poremetila karijeru. No, uvijek sam se vraćao u selo i Miholjac. Nije mi se previše dalo mijenjeti sredinu."

U Osijeku je pokušavao nekoliko puta no jednostavno se nije snašao. Bilo je tada i sjajnih napadača koji su imali prednost poput Špehara i Vukoje. Njemu nije išlo u Osijeku, ni stariji sin Hrvoje nije ozbiljno iskoračio na profi razinu ali zato je najmlađi Domagoj kao branič postao najveća zvijezda u obitelji.

"Ah slušajte, mene je kolega nagovorio da ga damo u Osijek, otišao je tamo s 11 godina. U Miholjcu je bio napadač. Kad je došao u Osijek tamo je bilo boljih napadača od njega. Trener ga stavio na bočnog i tako je krenuo i završio na bočnom. Ostao je u fazi obrane."

'Prije se više igralo muški'

Žalosti ga što je Slavonija ostala na jednom prvoligašu. Upire prstom, naravno, u nedostatak novca. Ipak nešto ga posebno smeta...

"Današnji dečki su svi naučili da igraju za nešto, mi smo iz ljubavi igrali. Ja sam otišao u Miholjac trbuhom za kruhom. U Slavoniji uvijek ima talenata, ali ako nemaš nekoga iza sebe teško se probiti. Meni se isto čini ipak da je 90-tih bilo kvalitetnijih igrača ali i nogometa u HNL-u. Nogomet se mijenja, sustavi se mijenjaju, nogomet je brži. Jako me smeta promjena kriterija. Prije se, čini mi se, više muški igralo. Danas protrčiš pored igrača faul je. Nekako nema prave žestine", iskreno priznaje.

I danas radi na naftnom polju

Cijeli život radi na naftnom polju Benićanci na održavanju instrumenata. Dok je ganjao titulu najboljeg topnika lige 1994. uzeo je čak neplaćeno, no od posla nikada nije odustao. U HNL-u je posebno cijenio braću Mujčin a danas pak gušta u HNL-u i ističe Kekovu Rijeku kao momčad koja igra najljepše.

Air Rudika - doktor visećih lopti i jedan od najubojitijh centarfora na počecima HNL-a...