Kad sjedneš za stol sa Romanom Žoržom Obilinovićem shvatiš da ima nade za onu buntovnu krilaticu ''against modern football''.
''A živio sam boemski šta ćeš...'', dočekao nas je odmah, uz zarazan osmjeh, u klupskom kafiću. Curio je znoj s čela.
''Upeklo dragi..biži...'', već tri mjeseca radi s još dvojicom kolega na održavanju terena RNK Split. Čini se da je zadovoljio probni rok Slavena Žužula.
''Nemoj samo da mi ukradu teren!'', našalio se čelni čovjek Splita kad mu je dao posao, no uvjerili smo se da je teren još tamo.
''Romano je jedan od najboljih radnika da se zna. Ne kasni na posao. Uzoran radnik!'', odmah se ubacuje Božo Pavković, glasnogovornik kluba.
36-godišnji Romano je ''dite skalica'' i RNK Splita, naravno da smo već pisali o njemu. Bez obzira što je s nogometnom pričom gotov i dalje je za svakog domaćeg nogometnog gurmana najposebniji lik HNL-a.
Još kao 17-godišnjak bio je na probi u Espanyolu...
''Došao sam tamo, a dočekala me u momčadi tri Srbina. Nogomet nam je odmah pao u drugi plan…Počeo sam u Splita, pa sam išao u Samobor. Bio je tamo Fatmir Vata, čudo igrač. Branio je Dragan Stojkić. Pa sam otišao u Hajduk dvije godine i onda sam krenuo u Sloveniju. U Hajduku nisam mogao igrati, bilo je tada vrhunskih igrača Erceg, Računica, Baturina. Ja san volio gledat posebno Mikija Rapaića. Vugrinec je bio legenda i prijatelj Mafro Hrgović!''
''Onda sam došao u Primorje pa sam bio prvi strijelac lige. Pa me kupio Koper...tada sam bio mlad. Letia' san, iša' san gori doli haha'', aludirajući na to kako mu se nije letjelo kad su ga zvali na Daleki Istok a puštali su ga iz kluba ''mukte''.
Svi znaju za priče s menadžerima, pun ih je internet, samo...
''To je netko prebacio, presnimio, pustio nemam ja veze s tim. I tako je krenulo. Siniša Šošo je odličan lik. Obilježile su me pizdar....s 80% spremnosti. Šošo nije valjda pet godina pričao sa mnom nakon toga hahaha.''
''U tu famoznu Koreju na kraju nisam nikad otputovao. Uvijek sam valjda imao pet kila viška, a trebalo je i letjet iz Frankfurta valjda 12 sati'', iskreno priznaje.
Način na koji Žorž priča anegdote je kao i njegov nogomet, dar od Boga. I diktafon bi se nasmijao da ikako može.
''Vodio me prvi put u Sloveniju jedan menadžer. Krenuli na put s Fiat Unom, stao auto na pola puta. Nestalo goriva. Trebali biti na probi dva dana, ostali 45 dana i to na selu, a ja došao iz Hajduka. Spektakl. Na kraju sam završio u Primorju. Igramo prvo kolo s Olimpijom ja zabio gol za 3:2 lobao golmana...legli svi na mene od predsjednika do čistačice na korner zastavici. Kaže meni predsjednik kluba dat ću ti sve samo mi makni menadžere iz kluba hahaha'', prisjeća se crtica karijere napadač koji je zabio oko 150 golova u karijeri.
Transferi u ruski Krasnodar i talijansku Modenu zapeli su na odšteti. Dok ga slušaš, imaš dojam da si zapeo u nekom vremeplovu. Nogometno boljim vremenima. Vjerojatno su se tako osjećali moji stariji kolege dok su radili razgovore sa Štefom Lamzom ili Blažom Sliškovićem.
''U Muri sam zadnja dva mjeseca prvenstva dolazio samo na utakmice. Klub je bio u lošem stanju. Dođem u nedjelju zabijem gol, i onda dernek šest dana u Zagrebu. Cirkus, a igraš prvu ligu.''
Morali smo i pitati tko je slavni junak iz priče s azerlinkom u Slaven Belupu.
''Joooj, mislim da je momak bio Albanac'', nasmijao se još jednom, dovršio drugi Pipi i prihvatio se posla. Lopta ga više ne zanima. Ona je bez likova poput njega probušena. Ni šušta ni gušta. Zna to Žužul, zato ga je i vratio u klub...