Tek je odigrano 1. kolo Prve HNL, a već smo ostali bez dva trenera. Goran Sablić 'pao' je nakon domaćeg poraza od Rijeke (0:3), dok je Andreja Panadića koštao poraz na Aldo Drosini od Osijeka (0:1).
Iako je Panadićev otkaz vrlo logičan s obzirom na to da u posljednjih 26 utakmica nije upisao pobjedu na klupi Istre, nejasno je zašto su mu čelnici kluba uopće dopustili da odradi i pripreme. U svakom slučaju, najmanje je logično trenera zamijeniti nakon samo jednog kola, odnosno 2.7 posto odrađenog posla HNL sezone.
Pamić rekorder i izuzetak
A jedan trener otišao je iz HNL-a i prije nego li je počela sezona HNL-a. Valentin Barišić rastao se s čelnicima Lokomotive uoči utakmice Lokosa protiv doprvaka Andore uz riječi: "Mislili su da sam konj kojega će samo osedlati, no prevarili su se".
U prijevodu, ugledni profesor s Kineziološkog fakulteta očito nije želio pristati na neke 'kompromise' koje treneri Lokomotive moraju raditi.
Uglavnom, s te tri promjene na samom početku sezone došli smo do ukupno čak 504 trenerske promjene od neovisnosti Hrvatske. U prijevodu, godišnje se u prosjeku u hrvatskim nogometnim prvoligašima dogodi 21 trenerska promjena! Po tome smo vjerojatno prvi u Europi.
Gori od naših čelnika klubova samo je predsjednik Palerma Maurizio Zamparini, koji je samo protekle sezone trenera mijenjao nestvarnih osam puta!
A zašto je u HNL-u toliko promjena? Igor Pamić najdugovječniji je trener u kontinuitetu, na klupi Istre 1961 bio je čak četiri godine bez prekida (2011.-2015.)
"Srećom sam i u Karlovcu i u Istri 1961 imao predsjednike koji su mi vjerovali. Na žalost, u većini prvoligaša čelni ljudi baš i ne shvaćaju trenerski posao pa misle da će, kada se zaredaju lošiji rezultati, stvari riješiti tako da daju otkaz treneru", kaže Pamić i dodaje:
"No, česte su trenerske promjene kontraproduktivne. Primjerice, igrači se taman naviknu na metode rada nekog trenera, na njegovu taktiku, karakter, a onda im dovedeš novoga. To baš i nema smisla."
Pamić kao veliki problem hrvatskog nogometa, pogotovo izuzmemo li Dinamo i Rijeku, ističe nedostatak novca. Zbog toga čelnici klubova dovode igrače upitne kvalitete, a onda očekuju čuda od trenera.
"Problem je i što puno prvoligaša ne isplaćuje redovito plaće svojim igračima, a u takvim uvjetima najteže je treneru. Kako ćeš motivirati nekog igrača kada on razmišlja o tome hoće li taj mjesec moći platiti stan, režije", kaže Pamić.
Nedostaje solidarnosti
Treba li možda hrvatskim trenerima sindikat koji bi ih zaštitio?
"Ma kakav sindikat, normalnim, odraslim ljudima to ne treba", govori Pamić i zaključuje:
"Ako nam nešto treba, to je malo više solidarnosti među trenerima. Nažalost, imam osjećaj da neki treneri jedva čekaju da kolega dobije otkaz kako bi se onda oni ubacili. Zato ja nikada ne želim ići na utakmice klubova koji su u negativnoj seriji, da se slučajno to ne bi protumačilo da želim posao u tom klubu. A, na primjer, rijetko se čuje da neki trener zaštiti kolegu kad mu prijeti otkaz..."