Na pitanje što kaže na najnoviju žalbu Hajduka u svezi neodigranog derbija, Šuker je glavom bez obzira 'zbrisao' od mikrofona kao da ga se to ne tiče. Kaže da nije vrijeme ni mjesto, pitamo se a kada je to vrijeme? Mi do Tajlanda ne možemo, iako bismo rado.
Sportski direktor Hajduka Goran Vučević tvrdi da nema obrata u stavovima Hajduka.
"Hajduk ne želi obrat, tu je sve jasno", ističe Vučević.
Zar Hajduk nije tvrdio da nije želio igrati tu utakmicu s Dinamom?
"Žalili smo se jer puno stvari nije dobro odrađeno od strane HNS-a. Klub je preko Nadzornog odbora odlučio da se utakmica ne odigra. Mislim da je tu sve jasno", zaključio je Vučević.
Otto Barić bio je specijalni gost HNS-a na kongresu. Prije ulaska u dvoranu na predavanje Nike Kovača stao je na čašicu razgovora s novinarima. Bivši trener Dinama i hrvatske reprezentacije iznenađen je traženjem Hajduka da se utakmica ponovi.
"To je dječja igra, tako se ne može raditi. Danas bi igrali, sutra ne bi… Ma to nije ozbiljno", kaže Barić i dodaje:
"Morali su igrati derbi, a svoj revolt mogli su izraziti na drugi način. U Hajduku danas puno stvari ne štima, nije to onaj klub kada sam ja kao junior s Dinamom gostovao u Splitu. To je bilo nešto sasvim drugo, a ovo danas, ma kakvi… Gledajte što rade s Tudorom, u takvim uvjetima ja uopće ne bi mogao raditi", mršti se Herr Otto koji nije zadovoljan ni stanjem u Dinamu.
"Nogomet se igra zbog gledatelja, a na Maksimiru ih nema. Navijači daju druk i smisao, bez njih to ništa ne vrijedi. Sjećam se kako je to bilo za vrijeme Građanskog, navijači i klub bili su jedno, to je bilo nevjerojatno jedinstvo. Krcat stadion, deset tisuća ljudi na svakoj tekmi. Ni Dinamo to kasnije nije imao, možda samo u dvije-tri faze, a sve ostalo je bilo slabo, daleko od Građanskog. Pa i Zagreb je nekoć svaku utakmicu gledalo osam tisuća gledatelja. Sjećam se da je jednom hitno trebalo nešto peneza, rukovodstvo kluba krenulo je s Jelačić placa niz Ilicu, redom su kucali na vrata obrtnika, šustera, krznara… Začas su skupili dovoljno za nekoliko plaća. Ti ljudi rijetko su išli na utakmice, ali osjećali su da su dio kluba i zato su spremno pomogli. Toga danas nema, ni blizu…", s nostalgijom se prisjetio Herr Otto.
"Gledajte ovo s Medićem na klupi. Ma to je lakrdija, to je u Njemačkoj ili Austriji nemoguće. Sutra će mesari sjedati na klupu, to tak' ne ide. Ah, to ti je baš onak' hrvatski…"
Dinamo je opet podbacio u Europi. Modri muku muče sa trenerima, selekcijom igrača… Biste li se prihvatili izazova?
"Ma nisam ti ja Ćiro, znam ja kad je vrijeme za penziju, nisam ja više za trenerski posao."
Sportski direktor?
"To je već nešto drugo, ali već sam se probao dogovoriti, prije nekoliko godina, pa nije išlo. Dobar sam ja sa svima, volim Dinamo, ali teško je tamo nešto ozbiljno. Pregovarao sam s Mamićem, sve mu nacrtao, donio kasete, skicirao kako bi klince selekcionirali. Mamić je bio oduševljen, spremili su mi najbolju kancelariju, opremili je s tehnikom, a onda se dogodio neki neočekivani poraz pa je Mamić započeo drugu priču. Htio je da budem trener, a ja sam samo gledao. Kako sad trener, pa zar se nismo dogovorili nešto drugo. Zvao sam predsjednika na razgovor, ali onda sam shvatio da on ništa ne može. I tako je to propalo…", kazao je s razočaranim izrazom lica.
"Sva je sreća što nisam prihvatio ponudu HNS-a da se uključim u rad Saveza. Pogledajte što se tu događa, ma meni to ne treba", odmahnuo je rukom Herr Otto i polako odšetao od novinarskog stola.