Nogomet
Nogomet

Od siromaštva i blata do uskoro najtrofejnijeg nogometaša svih vremena

Svi poznaju Danija Alvesa onakvog kakav je danas, no malo tko zna priču o njegovom teškom djetinjstvu i nevjerojatnoj skromnosti...

gol expired (Foto:DNEVNIK.hr)

 

Betonski krevet s istrošenim madracem, kuća s blatnim podom, siromašno selo Umbuzeiro u brazilskoj državici Bahiji. U takvim uvjetima odrastao je igrač brazilske reprezentacije i desni bek Barcelone Dani Alves (32). U trošnoj kućici okruženoj kozama odrastao je s ocem Seu Domingosom, majkom Donnom Lucijom i petero braće.

Djetinjstvo malog Danija bilo je sve samo ne lagano.

"Bio je to težak život, sva moja djeca, pa i Dani, radili su na polju, na 40 Celzijevih stupnjeva. No, bili su sretni. Iako je nakon dolaska iz polja bio jako izmučen, u 17 sati Dani bi se presvukao i uzeo loptu. Oduvijek je želio postati profesionalan nogometaš" otkrila je u jednom intervjuu Danijeva majka Donna.

Životni uvjeti bili su loši, a nogometni katastrofalni. Dani je počeo igrati nogomet na lokalnom igralištu od crvene zemlje, a golovi su bili improvizirani od granja.

"Kuća je bila vrlo skromna, ali jedna od najboljih u selu. Meni je bilo najbitnije što nije prokišnjavala dok je padala kiša", prisjetio se igrač Barcelone.

A tu skromnost Dani je zadržao i do danas. Potvrdio je to u nedavnom intervjuu za engleski Guardian.

"Danas su svi na mobitelima, nitko ni s kim ne razgovara, svi samo gledaju po društvenim mrežama što su drugi rekli o njima" rekao je Alves i nastavio:

"Ali, što više upoznaješ svijet, sve si razočaraniji. Nije mi jasno zašto se svi bore za moć, novac, slavu. Zar nitko nije pomislio da je sranje biti slavan? Da ti sve više novca donosi i više problema... Svi samo žele, žele i žele... a kada to i dobiju, osjećaju se očajno. Novac je nužno zlo, tu je tek kako bi ti omogućio lijepe trenutke. Dao mi je stvari koje inače ne bih mogao imati, lijepe stvari, ali je li donio i sreću? Sreća nikako nije pitanje novca i slave. Zapravo je suprotno. Ako si slavan, ljudi stalno govore: "Pogledaj, pogledaj, onaj slavni lik".

A ta slava počne smetati.
 

Osvojio više od Pelea i Messija

 
"Ja igram nogomet, ti si novinar, ti si fotograf, ali svi smo mi ljudi" rekao je Alves novinaru Guardiana i dodao:

"Za mene bogata osoba nije ona koja ima novac. Biti bogat znači imati puno toga u glavi".

Iako Dani Alves sada u Barceloni zarađuje šest milijuna eura godišnje, njegova obitelj i dalje je skromna. Otac i majka još imaju farmu u svome selu.

"Najviše sadimo luk, no mogli bismo i banane, hehe. Vrijednost im je porasla otkako su mi sina pogodili bananom na utakmici Barcelone", nasmijao se otac.

Danijeva majka baš i ne gleda sa smiješkom na taj incident s navijačem.

"Kada su ga pogodili, pomislila sam 'nemoj je pojesti, unutra su stavili čavlićen. Srećom, bila sam u krivu. No, jako me žalosti da je moj sin bio meta rasista".

Zanimljivo, u tinejdžerskim godinama Dani je zamalo odustao od nogometa.

"Dani je bio krilni igrač, ali uvijek u sjeni starijeg brata Neya. Kada je stigao u klub, premjestili smo ga na desnog beka, a bio je tek treći izbor za najboljih 11. No, uvijek je bio najuporniji u klubu" prepričao je Danijev prvi trener u Clube Bahiji, Ricardo Palmeira.

Desetak godina nakon tog “otpisivanja” Dani je za 30 milijuna eura prešao iz Seville u Barcelonu, a potom osvojio sve što jedan nogometaš u klupskom nogometu može osvojiti. Zasad je osvojio okruglih 30 trofeja – 21 s Barcelonom, pet sa Sevillom te četiri s reprezentacijom Brazila. Alves ima po dva trofeja više od Pelea i Messija, a ispred su samo trojica – Kenny Dalglish (31), Vitor Baia (31) i Ryan Giggs (34).
 

Ponudio jetru Abidalu

 
"Često mi spočitavaju da nisam dovoljno dobar, da igram dobro samo u ofenzivi, dok sam defenzivno loš. No, ja im onda pošaljem sliku svojih 30 trofeja. Zar stvarno netko misli da bih toliko godina igrao u najboljem klubu na svijetu da nisam dobar? Pa pet puta sam biran u najbolju momčad na svijetu. Je li to zato što imam prijatelje među žirijem? Mislim da nije", kaže Alves, kojeg ljute takve bezrazložne kritike.

Puno je Dani učinio za dečka koji je krenuo iz trošne kućice i siromaštva u Bahiji... No, najveća je stvar što je nakon svega ostao skroman. I što je ostao čovjek, bez obzira na slavu. Potvrđuju to i riječi njegova bivša suigrača Erica Abidala.

"Kada mi se drugi put vratio rak, Dani Alves ponudio mi je svoju jetru. Bio je ozbiljan, ali nisam mogao prihvatiti. I on ima obitelj i karijeru... A to je teška i opasna operacija, bilo bi previše da zbog mene riskira svoj život", otkrio je Abidal.