Priču sa sretnim završetkom nakon transplantacije jetara danas priča Natalija Levak, petnaestogodišnja djevojka iz Petrove gore u Hrvatskom zagorju. Nakon operacije prije dvije godine u Parizu, potpuno se izliječila. Danas uživa u životu i obožava rukomet. Našu reprezentaciju prati na svaku utakmicu.
Nataliju Levak osim zajedničkog slikanja hrvatski rukometaši svaki put od srca upitaju za zdravlje. Već je sasvim dobro poznaju. Natalija je od rođenja imala začepljenje žučnih vodova. Problemi s jetrima kulminirali su 2007. Na životu je mogla održati samo transplantacija.
'Od malena sam bila bolesna. Imala sam problema s jetrom. Sa 13 godina sam išla na transplantaciju. Moj tata mi je dao pola jetre, znači onaj veći komadić, a sve je hvala Bogu sretno završilo', kaže Natalija.
Zahtjevnu operaciju u Parizu potpomogli su susjedi i prijatelji. Teške trenutke uz Nataliju proživljavali su njezini roditelji. Nikad nisu gubili nadu.
'Morali smo se pomiriti s tim i pružati joj svu šansu da krene ponovno u život i da se uvede ponovno u taj normalni svijet', kaže otac Branko.
A najveći dio njezinog svijeta su dvostruki olimpijski pobjednici i svjetski prvaci. Nakon ozdravljenja prati ih u stopu. Želi nadoknaditi sve što je u vrijeme liječenja propustila.
'Napisala sam mnoge priče, mnoge reportaže o njima, zapisala sam čak i sve snove koje sam sanjala o njima', ozkriva Natalija.
Jedan od tih snova svakako je zagrljaj s Ivanom Balićem, no jednako voli i sve ostale. Ljubav je izgleda obostrana. 'Upoznao sam cijelu obitelj, još sam baku nisam, čuo sam da je i ona luda za nama', šali se Igor Vori.
'Nadam se da ću ostati velika prijateljica s njima jer stvarno su mi oni velika podrška u životu', poručuje za kraj Natalija.
Utakmicu svog života nakon trinaest godina patnje, Natalija je dobila. Danas puca od zdravlja, normalno uči i školuje se i naravno - uživa u rukometu.