Posljednjih nekoliko godina svjedočimo evoluciji košarkaške igre koja se najbolje vidi na današnjim Golden State Warriorsima. 'Run and gun' košarka s 'četiri mala' postala je zaštitni znak uspjeha. Ne samo to, njezinom ekspanzijom zahvaćena je čitava liga, a momčadi su dovedene u pat poziciju. I oni koji ne gaje takav stil igre, jednostavno su ga bili prisiljeni prihvatiti. Uključujući i ponajvećeg protivnika Gregga Popovicha, koji ga nikad neće prigrliti, ali će ga razumjeti. Za njega ''to nije košarka, nego više neka vrsta cirkusa.''
No, NBA je na svom početku iz današnjeg kuta također bio neka vrsta 'cirkusa'. Jedna od prvih zvijezda bio je George Mikan, dominantni centar zbog kojega su se prvi put mijenjala pravila. Američki košarkaš inače hrvatskog podrijetla (oba roditelja su mu iz Vivodine kod Ozlja) jedan je od pionira profesionalne košarke. Zbog svoje visine i dominacije pod košem prisiljavao je suparničke momčadi da zadržavaju loptu u svom posjedu bez želje za postizanjem koša, samo da bi spriječili Mikana da dođe do lopte.
Jedna takva utakmica dovela je do rekorda po najmanjem broju postignutih koševa (1950. godine Lakersi su izgubili od Fort Wayne Pistonsa rezultatom 19:18!). Četiri godine poslije uvedeno je ograničenje napada na 24 sekunde. To je tek bio početak razvoja igre kakvu danas poznajemo. A evoluira i danas, sukladno pravilima i trendovima koji je prate.
Pojava trice i popularizacija košarke
U sezoni 1979-80 u ligu su došli igrači poput Magica i Birda, koji su drastično popularizirali košarku. Iste godine uvedena je i trica, za koju su mnogi bili mišljenja da je nekakav trik, a znamo što danas znači. Za prvu ubačenu tricu u NBA povijesti zaslužan je Chris Ford i Boston Celticsa (12. listopada 1979.).
Par godine ranije tadašnji je povjerenik lige i preteča današnjih NBA zvijezda, već spomenuti Mikan, izjavio kako će ''trica pružiti priliku nižim igračima da postignu više koševa i otvoriti obrane kojima će igra postati još zanimljivija u oku navijača.'' I bio je u pravu. NBA je danas popularniji nego ikad, a igrači su postali planetarno poznati. Naravno, veliku ulogu u tome imaju mediji, TV prava, sponzori i pojava interneta. Ali nešto ima i u samoj igri, odnosno igračima koji su je podigli na jedan viši nivo.
Tijekom 80-ih i 90-ih maha je uzela obrambena taktika. Ligom su dominirale najčvršće i najagresivnije obrane u povijesti. No, trica još nije postala toliko važan element. Primjerice, jedan Michael Jordan je u sezoni 1987-88, kada je zabijao po 35 poena u prosjeku, zabio svega sedam trica u 82 utakmice. Dobro ste pročitali, ukupno sedam trica u cijeloj sezoni. Toliko Curry danas pogodi u jednoj utakmici.
Brže, više, jače
To dovoljno govori koliko se u samo zadnjih 20-ak godina košarka promijenila. Brže, više, jače postao je glavni modus operandi, a kako su američki srednjoškolci veliki atletski potencijali, bilo je jasno kako to mora naići na plodno tlo. Najbolji prototip takvog košarkaša je LeBron James, koji je spoj talenta i nevjerojatnih atletskih sposobnosti. Doduše, suprotno Stephenu Curryju, koji je utjelovio uspješnog playmakera i idealnog šutera. I to je ono što danas dominira. Slagao se s time Popovich ili ne, kao i njemu slični.
Uostalom, Spursi su do svojeg posljednjeg naslova došli najviše zahvaljujući šutu za tri poena (preko 23 ispucane trice prosječno po utakmici). Najviše od svih momčadi u povijesti NBA finala. I je li njihova igra bila loša? Štoviše, odigrali su nezaboravnu seriju, priuštivši nam možda najbolju napadačku izvedbu ikad viđenu. Ali čak i tada Popovich nije bio sretan zbog toga, no shvaćao je.
Magija Spursa i savršenstvo Warriorsa
Taman kad smo se počeli pitati, može li netko bolje od San Antonija 2014., na scenu su stigli Kerrovi Warriorsi. Iako stilom drugačiji, u njihovoj igri također se puno toga vrti oko trice. Razlika je u tome što je Golden State igru s 'četiri mala' doveo do savršenstva. Jer, kako drugačije objasniti 'cirkus' koji je, u trenutku dok ovo pišemo, na omjeru 23-0 s tendencijom rušenja rekordnih Jordanovih Bullsa?
Ljudi su dosad pogodili 313 trica, čak 77 više od drugoplasiranih Houston Rocketsa. O Curryjevim podvizima da i ne govorimo. Po drugi put srušit će vlastiti rekord po broju ubačenih trica u jednoj sezoni. Čak mu nije potreban ni trener, odnosno Warriorsi savršeno funkcioniraju i bez Kerra na klupi. To im je najveća snaga, ali i pokazatelj koliko se promijenila i uloga trenera. Koliko je postalo važno raditi na psihološkom planu.
Kerr je s Warriorsima postigao ono o čemu je vjerojatno sanjao Mike D'Antoni, koji je na čelu sa Steveom Nashom promovirao 'run and gun' košarku, napad od sedam sekundi ili manje. Dobio je i nagradu za trenera godine, ali nikad nije osvojio naslov. Nailazio je i na dosta kritika kako takav stil igre ne može odvesti momčad do prstena. Kao ni što naslov ne može uzeti momčad u kojoj je playmaker najbolji strijelac.
I ništa od toga nikad se nije dogodilo. Sve do prošle sezone i Golden State Warriorsa. Kerr i Curry razbili su sve predrasude i uveli NBA u jedno novo doba. Vrijeme paklenih šutera s brzom tranzicijom i obranom u kojoj svi mogu preuzimati. Danas više nitko ne može reći kako to nije uspješna formula. Dapače, postala je najtraženija formula na tržištu. A činjenica je da njome nitko ne barata bolje od Curryja i društva.