Sljedeća priča jedna je od onih posebnih, koje u sebi nose inspiraciju i poruku o životnom trijumfu usprkos svim teškoćama i tragedijama. Njezin junak Emir Sulejmanović rođen je u šumi, nakon pada Srebrenice, a danas u dresu Cibone sanja o velikoj košarkaškoj karijeri.
U srpnju 1995. u bosanskom gradiću dogodio se je najveći zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Dok su zastrašujuće snimke iz Srebrenice obilazile svijet, majka junaka naše priče u najvećem je strahu na svijet donijela svoje drugo dijete.
"Sretan sam što sam živ"
"To je jedna veoma teška priča, jer rođen sam usred šume, dva dana nakon pada Srebrenice u lošim uvjetima, tako da sretan sam što sam živ danas. Vrlo sam ponosan na sve što sam dosad uradio i predstavljam Srebrenicu u dobrom svjetlu", kaže Sulejmanović.
Zbog svog košarkaškog puta, koji ga je preko Barcelone doveo do Cibone, Emir Sulejmanović ponos je svog rodnog grada. No, njegov životni put bio je stravično težak.
"Otac mi je bio u logoru malo više od godine dana i samo šalješ pisma i tako si u kontaktu."
Nakon godinu dana obitelj Sulejmanović konačno je ponovno bila zajedno. U Finskoj su započeli novi život, no kad je Emiru bilo pet godina pogodila ih je nova tragedija. Smrt majke.
"To je jedna velika tuga, nakon toga svega što je prošla u ratu i mene je rodila i da se to tako sve završi. Meni je najžalosnije što je nisam više poznavao. Ali, jedan veći motiv da činim nju ponosnom i da se borim za nas. Za mene, za brata i oca."
Košarku je počeo trenirati s 12 godina, a sa 16 godina dogodio se ključni trenutak. Na europskom prvenstvu zapeo je za oko skautima ljubljanske Olimpije i završio u Sloveniji. Nakon dvije godine potpisao je za veliku Barcelonu. Put prema košarkaškim vrhovima danas traži kroz Cibonu.
"Ništa u životu nije lako ni samo neće ništa doći, tako da treba svaki dan dati sve od sebe i boriti se za svoje minute i za svoju poziciju."
Veliki talent
Emir je tako naučio od samih početaka. Prošlo ljeto debitirao je i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine i to kod svog klupskog trenera Damira Mulaomerovića.
"To je prije svega stvarno sjajan momak. Mislim da je u svim segmentima izvanredan. Od radnog momenta, privatno, mislim da se radi o momku koji je izuzetno talentiran", kaže Mulaomerović.
U Zagrebu živi s ocem, dok je osam godina stariji brat ostao u Finskoj gdje radi kao geodet.
"Brat je dobar posao dobio tamo, radi, vrijedan je, ja se isto trudim u košarci da budem što bolji svaki dan i da činimo oca što ponosnijim. Jer, on je nama dao puno toga dok smo bili mlađi i ja mislim da je sad vrijeme već da mi dajemo njemu polako to sve nazad", kaže Sulejmanović.
Jednoga dana želio bi se okušati najprije u Euroligi, potom i u NBA-u. No, gdje god ga dovela košarkaška priča, ona životna od Emira Sulejmanovića već je učinila velikog pobjednika.