O Timu Duncanu i njegovoj karijeri puno toga je rečeno, ali čovjek nekako odbija ispasti iz tračnica. Štoviše, u 40. godini života i dalje djeluje kao faktor bez kojega se ne može. Uostalom, ne svrstavaju ga bezveze među najbolje koji su ikad igrali ovu igru i tepaju mu da je najbolji krilni centar svih vremena. I nisu daleko. Iako nikad nije bio medijski eksponiran kao mnogi njegovi kolege, na terenu i dan danas ima što za reći.
Do kraja sezone zakoračit će u peto desetljeće. Pritom je pet puta bio NBA prvak i najstariji je igrač koji je ostvario 'double-double' s 20 ili više poena i skokova u jednoj utakmici (2. prosinca 2013. godine protiv Atlante, op.a.). Protiv iste momčadi je odigrao sličnu utakmicu u siječnju 2010. godine (21 poen, 27 skokova i šest asistencija). U novu sezonu ulazi u nešto drugačijoj ulozi, u redizajniranim Spursima koji su ponovno među glavnim favoritima za naslov. Ipak, njegova rola teško da će se puno promijeniti. Bio je i ostao igračka i ljudska vodilja.
No, ovdje ćemo se pozabaviti s malim presjekom njegove karijere u vidu pet najboljih utakmica. S obzirom da je imao pregršt odličnih večeri, nije bilo lako izdvojiti pet koje su najviše odskočile. Sigurno bi se o tome dalo raspravljati, ali negdje se moralo podvući crtu, odnosno izabrati one koje su bile dominantne. Predstavit ćemo vam ih kronološki.
26. prosinac 2001. godine – Dallas Mavericks
Duncan nikad nije bio poznat kao izvanserijski strijelac. Niti će ostati upamćen kao jedan od najboljih strijelaca svih vremena. Rijetko je išao preko 30 koševa i nikad nije predvodio ligu po poenima. Ne sumnjamo da je mogao, ali Spursi ne igraju takvu košarku i to nije njihova karakteristika. No, Duncanove centarske vještine na niskom postu bilo je gotovo nemoguće braniti. Međutim, te večeri protiv Dallas Mavericksa jednostavno nije mogao promašiti. Završio je utakmicu s 53 poena šutirajući iz igre 19/28 i pogodivši svih 15 slobodnih bacanja. Imao je i 11 skokova te četiri asistencije.
4. ožujak 2003. godine – Phoenix Suns
Loša večer za Phoenix. Spursi su često znali biti nagazna mina za momčad iz Arizone. I prije nego li je Steve Nash došao u klub. Dotična utakmica dogodila se tijekom regularne sezone i San Antonio je izgubio. Ali predstava koju je Duncan pružio nije mogla proći nezapaženo. Jednostavno je bio nezadrživ. Na kraju je upisao 35 poena (šut 14/18 iz igre), 21 skok, osam asistencija, dvije ukradene lopte i četiri blokade. Totalna dominacija, a San Antonio je te sezone otišao do kraja.
4. lipanj 2003. godine - New Jersey Nets
Prva utakmica NBA finala i Duncanova poruka Netsima. New Jersey je predvođen s Kiddom i Kenyonom Martinom dobro krenuo u utakmicu, ali ubrzo je uslijedio hladan tuš. 'Mr. Fundamental' je pokazao zašto je tijekom karijere dobio taj nadimak. Utrpao im je 32 koša, uhvatio 20 skokova, podijelio šest asistencija i skupio sedam blokada. Neloše za finale. Danas zna biti teško branjiv i najbolji igrač svoje momčadi, a tada je bio na vrhuncu.
15. lipanj 2003. godine – New Jersey Nets
Još jedna utakmica s vrhunca karijere i još jedna iz finala s Netsima. Duncan ovaj put nije puno zabio, ali je itekako napunio statistiku u odlučujućoj, šestoj utakmici finala koja je Spursima donijela drugu titulu u povijesti, a njemu drugo MVP priznanje. Bila je to najsvestranija i najmoćnija Duncanova predstava ikad. Što reći kad netko završi finalni dvoboj 21 poenom, 20 skokova, deset asistencija i osam blokada. Osim što je ostvario 'triple-double', umalo i 'quadruple-double', skinuo je i rekord po broju blokada u NBA finalima.
19. travanj 2008. godine – Phoenix Suns
Slobodno bi mogli reći da je Duncan bio 'krvnik' Sunsa. Još jedan njihov okršaj u doigravanju i još jedna večer u kojoj su navijači Phoenixa samo mogli slijegati ramenima. Neki će reći da je to bila ponajbolja playoff utakmica u povijesti. Ne toliko zbog važnosti, koliko radi košarke koja je tu večer viđena. Naravno, Duncan je također imao veliki obol u tome. Iako se otišlo u dva produžetka i drami nije bilo kraja, impresivne su brojke zvijezde Spursa – 40 poena (šut iz igre 16/24), 15 skokova, pet asistencija i tri blokade.
Što se tiče novije ere, odnosno zadnjih nekoliko sezona, već smo spomenuli dvije utakmice s Atlanta Hawksima koji mu očito leže. A vrijedne spomena su i playoff serije protiv Lakersa u sezoni 07/08 (bio na prosjeku od 22,4 koša, 17,4 skoka, 4,8 asistencija i dvije blokade po utakmici) i Oklahome u finalu Zapada 13/14, kada je odigrao ključnu ulogu u prolasku u finale te kasnije sa Spursima odigrao finalnu seriju za pamćenje protiv Miamija. Nedavno je produžio ugovor na još dvije godine pa i dalje možemo očekivati pokoju majstoriju.