To nema smisla: Povijesna pobjeda, a nema je tko pamtiti i prepričavati!

Dinamo je demolirao Hajduk, „bijeli“ su pretrpjeli najteži poraz u derbijima, na Maksimiru je odjeknula „petarda“, ali otužno je što je povijesnu pobjedu „modrih“ proslavilo tek nekoliko tisuća njegovih navijača na stadionu. Ne pamtimo kada je bilo manje gledatelja u Zagrebu na derbiju. Povijesni trenutak uživo je službeno gledalo 5540 gledatelja.

Katastrofa Hajduka na Maksimiru: Najveća pobjeda Dinama IKAD!

Tudor: Prekrasan je osjećaj!; Mamić: Ovo je melem na rane!

Novo navijačko ujedinjenje: Torcida napustila stadion u znak podrške BBB-ima!

Bila je to možda i najmanja posjeta maksimirskom derbiju u povijesti. Na tribinama nije bilo BBB-a, a bojkotu se pridružila i Torcida koja je napustila tribine u prvom poluvremenu. Tužno je sve to jer nogomet se ipak igra zbog gledatelja, velike pobjede nisu velike ako nema tko pamtiti i prepričavati, ali to je dugačka priča o kojoj svatko ima svoje mišljenje i koja nažalost, čini se, nema kraja.

Dinamo je odigrao fantastičnu partiju, već u prvoj utakmici osigurao je prolaz u polufinale Kupa, a Zoran Mamić ostvario je svoju prvu veliku pobjedu u trenerskoj karijeri. „Modri“ su konačno dobru igru okrunili trijumfom. Dinamo se ovaj put nije dao iznenaditi, od prve minute krenuo je agresivno prema vratima Hajduka, stvarao je šanse i pretvarao ih u pogotke.

To je i ključna razlika u odnosu na prvenstveni derbi od nedjelje, kada su „modri“ također imali više od igre i stvorili nekoliko izglednih šansi, ali nisu ih znali realizirati pa su za kaznu, kako to obično u nogometu biva, u zadnjim trenucima utakmice primili pogodak za izjednačenje.

Hajduk ni izbliza nije bio na razini od nedjelje. Razloge za katastrofalno izdanje Hajduka treba prije svega tražiti u odličnoj igri Dinama koji je još jednom iskazao svoju nadmoć u domaćoj konkurenciji. Prije ili kasnije moralo je doći do „eksplozije modrih“, jednostavno je morao doći na naplatu dobar rad Mamića, Krznara i Cvitanovića.

Dinamo pod njihovim vodstvom iz utakmicu u utakmicu diže razinu igre. U nekim utakmicama nije ih pratila Fortuna, često je nedostajalo sreće, ali kolo sreće se okreće i ako ste strpljivi i dobro radite, prije ili kasnije će pokucati na vaša vrata.

S ove distance gledano, prava je šteta što današnja trenerska postava nije ostala na klupi „modrih“ nakon odlične igre i pobjede u Beču, kada je malo nedostajalo da Dinamo nadoknadi zaostatak od dva gola iz Zagreba i plasira se u Ligu prvaka.

Na toj se utakmici vidjelo da Mamić i Krznar imaju potencijal i da bi mogli izrasti u značajne stručnjake, no čelnici Dinama povukli su teško shvatljiv potez i po treći put vratili Branka Ivankovića pod čijim su vodstvom „modri“ naprosto krahirali.

Ne možemo se oteti dojmu da su Mamić i Krznar ostali na klupi poslije Beča da bi Dinamo do posljednjeg kola bio u igri za europske proljeće, a možda bi i ostvario taj dugo očekivani cilj. Teško da čelnici Dinama u ovom trenutku mogu pronaći bolje rješenje. Dinamo raste i igra sve bolje i bolje i ne vidim zbog čega je potrebno tražiti novog kormilara?

Teško da netko drugi može pružiti nešto više i bolje, a sigurno je da bi neki inozemni stručnjak bio znatni skuplji. I ničim ne bi jamčio uspjeh. Ako Zoran Mamić ostane pri stajalištu da ne želi u trenere, ostaju na raspolaganju Krznar i Cvitanović. Zaslužili su šansu. Dinamu ne treba novi trener, ali treba mu novi pristup prema navijačima. Pobjede bez gledatelja nemaju smisla.  

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.