Klubovi se prema njima odnose kao prema robi široke potrošnje pa je i ova, još nezavršena sezona, statistički poražavajuća.
Najprometnije je u Zagrebu. Predsjednik Medić ove je sezone promijenio čak četiri nogometna stručnjaka. Samo malo zaostaju, s tri smijenjena trenera, Cibalia i Split. Ostalih sedam klubova zadržalo se na dvije promjene.
Ivković: Sami smo krivci
"Za sve ovo što se dešava smo mi najveći krivci jer nismo stvorili trenerski kult. Jedni drugima u većini slučajeva želimo neuspjeh kako bi došli na kolegino mjesto", pojašnjava Lokomotivin Tomislav Ivković, uz kojega ove sezone jedino još Igor Pamić u Istri 1961 nije dobio nogu.
No, obojica najdugovječnijih ovosezonskih trenera ističu i česte probleme s Upravama klubova.
Pamić: U klubove dolaze predsjednici koji ne znaju puno o nogometu
"Imamo klubove gdje dolaze predsjednici po nečem izabrani, sigurno ne po nogometnoj kvaliteti, čak bi rekao da puno njih baš i ne zna puno o nogometu i onda se rade nogometni potezi koji nisu adekvatni u tom momentu", priča Pamić.
Bez kontinuiranog rada uspjeha nema. Iako su primjeri poput Fergusona ili Wengera više nogometne bajke nego realnost, česte promjene trenera ne donose korist.
"Kad dođe jedan trener igrači se teško priviknu pa onda dođe drugi trener, to ima jedan trenutni moment uspjeha, ali nakon par utakmica opet se jave isti problemi."
Treneri bi se mogli zaštititi, ali...
Stručna procjena kaže da bi za uspjeh na klupi trebalo sjediti kontinuirano tri godine, jer upravo bi ta treća trebala biti najbolja. No, dok u to ne povjeruju i oni koji odlučuju, treneri bi se najlakše mogli zaštititi, kažu, osnivanjem sindikata ili ograničenjem smjena po sezoni. Tako stvari funkcioniraju u Španjolskoj gdje klub može promijeniti dva trenera po sezoni. Za sada su ipak prepušteni - rjeđe stručnosti, a češće samovolji klupskih šefova.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.