San Dumitrua Mitua stvarao se na marginama Bukurešta. U selu Dobroiesti koje je brojalo nešto više od šest tisuća žitelja rastao je klinac koji je kasnije postao jedan od najupečatljivijih i nauspješnijih stranaca koji su zaigrali u HNL-u.
S 18 godina imao je ugovor sa Steauom, ali prvak Europe iz 1986. nije mu bio suđen. Seljakalo ga se po posudbama, a najbolje igre pružao je u Aradu. Osijek ga je zamijetio 1996. na jednom turniru u Temišvaru, rat je bio gotov, a Arad nije mogao naplatiti dalje neupitni Mituov talent. Gradski vrt se za sivu rumunjsku zbilju činio kao nogometni 'Studio 54'. Ubrzo je hat-trickom Rijeci kupio Osijekove navijače.
Antun Novalić je izgradio jaku momčad. Bio je tu jedan od naših prvih kultnih likova HNL-a - Ivo Ergović, pa Bakir Beširević, Damir Vuica a Mitu, Turković i Bjelica su činili pakleni osječki trokut koji je 2000. slavio jesenski naslov prvaka.
Dumitru Mitu je bio pokretačka snaga prvoligaša s Drave. Bio ga je pun teren, trkački potentan, spreman pokriti sve pozicije u vezi i napadu, ponuditi neki rumunjski desert. Ako je Dževad Turković bio ''trik igrač'', kako bi to pokojni Đalma Marković rekao, onda je Mitu bio jedan od ''najzločestijih'' igrača koji su krajem 90-ih trčali HNL travnjacima. Bila je to sintagma koju je Ćiro koristio samo za posebne igrače. U biti, on bi ih zvao – nogometašima.
Stoga nije ni čudo da je Dinamo odriješio kesu i doveo Mitua na Maksimir. Hranio je Olića i Balabana loptama i nametnuo se kao jedan od glavnih igrača. ''On je jedan od najboljih svjetskih ofenzivaca, dajte mu državljanstvo, zovite ga u reprezentaciju'', marširao je Ćiro pred mikrofonima.
Volio je 'kafane'
I dobio je Mitu 2003. hrvatsko državljanstvo. Reprezentacija koja je ovisila o inspiraciji Dade Prše i kamenoj obrani činila se kao momčad u kojoj bi novopečeni rumunjski Hrvat imao što reći. No Dumitru nikad nije zapjevao ''Lijepu našu'' pred maksimirskom ložom, ali zato je pred vip ložama Fontane i Ludnice ''Luckasta si ti, takav sam i ja''. Miroslav Ilić na razglasu, Edin Mujčin uz desno rame, gemišt uz lijevo. Volio je Dumitru ''kafanu'', ali daleko od toga da je ostao samo kafanski igrač.
Prodao se u 30. godini u Panthinaikos. Nije se naigrao i brzo se vratio u HNL na poziv Rijeke. Ponovno se pod Kužeovom paskom vratio u Dinamo, odigrao desetak utakmica, ali nisu našli zajednički jezik. Joža ga je poslao na individualne treninge s Miljenkom Rakom, a za Dinamo su zaigrali neki novi klinci. Tamo neki Modrić, Eduardo i Ćorluka bili su nogomet koji je tada punio Maksimir.
Posljednje epizode Mitu je ispisao u Kini i Aradu. U HNL-u je odigrao gotovo 250 utakmica, zabio 50-ak pogodaka. Nezaboravni noćar koji je na terenu svojim pristupom nudio sliku tipa ''koji je karantenu volio više od djece''. Bez sumnje jedan od najvećih stranaca hrvatske nogometne lige.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.