Fizika nikada nije bila njegov forte, dakako ako nemate taj segment nogometnu karijeru može jedino spasiti – znanje. A to kod Mate Baturine nije bilo sporno. Karijeru je počeo zaobilaznicom. Prije Hajduka krenuo je put Solina, pa iz predgrađa u Šibenik.
>> Oni su - KULTNI LIKOVI HNL-A
Najbolje je igrao u sezoni 1997/98 u dresu Zagreba. Mate Baturina je zatresao mrežu 18 puta i postao najbolji strijelac HNL-a. Ispisao si je time pozivnicu za Hajduk. Debitirao je golom tada superjakom Hrvatskom Dragovoljcu i iduće dvije sezone se isprofilirao kao jedan od najboljih igrača bijelih.
Prepoznao je to i Ćiro Blažević koji ga je pozvao u reprezentaciju. Tako je Mate 1999. u prijateljskoj utakmici protiv Egipta zaigrao prvi i posljednji put u reprezentaciji. Iz tih dana seže i jedna od najupečatljivijih priča vezana uz Matin boravak na Poljudu.
Naime, kada je jedan dan došao na trening rampa ispred parkinga je bila spuštena. Portir nije želio dignuti rampu nego je ''oficirskim'' tonom objasnio Mati kako mora na glas reći ime, prezime i koju poziciju igra u momčadi. Uslijedila je rečenica koja ga je obilježila na Poljudu.
''Mate Baturina, centarfor!'', no rampa se nije dizala. Portir je inzistirao da glasnije ponovi.
Mate je ponavljao glasnije i glasnije, ali rampa se nije dizala. Na kraju ju je sam podignuo, a suigrači su ''umirali'' od smijeha.
Baturinin inozemni put trajao je sedam godina. Imao je dvije postaje – švicarski Grasshoppers i izraelsku Bnei Yehudu iz Tel Aviva.
"Malo sam ojačao, nabacio sam par kila mišića, sad sam puno čvršći u duelima'', prepričavao je Mate tada. U inozemstvu je primijenio onaj ''rooneyjevski'' recept. Iz vrha napada preselio je više u vezu, postao je punokrvni veznjak. Bolja fizionomija je popratila plemeniti kov i dugo je trajao u inozemstvu. Za kraj je odigrao dvije godine u Zadru i Solinu, za gušt.
Mate i njegova 'talijanka', sjećanje na nogomet u crnim kopačkama.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.